Niste nigdar vidjeli ovo:
U jaslicam prostim rodio se Bog
Koji s neba siđe
radi puka svog.
Betlem, evo, nije daleko,
Znajte da vam istinu rekoh:
U štalici prostoj leži djetešce
Na slamici oštroj,
kao janješce.
Ljubav Božja prevelika
Primi pravu put čovjeka:
S neba siđe dolje radi grešnika
Rodi se u štali,
radi čovjeka.
Što je uistinu ljubav?
Je li ljubav je najviši smisao čežnje koji se uzdiže iznad horizonta plemenitog djelovanja i ostvaruje u neposrednom doživljaju praljepote?
"Ljubav je čežnja za cjelovitim ispunjenjem bića, žudnja za konačnim sjedinjenjem sa višim, sa božanskim, bićem koje živi u snovima i sniva život. Ona je rođena iz pjeska i pjene, izrastao biser iz sedefa osjećaja i ljepote postojanja. Ljubav, ta treperava energija je spoznaja duše u nama samima samoj i zrcaljenje cijeloga univerzuma u univerzumu misaono- osjetilno- osjećajnog u dubini same duše." čujem misao koja se uzdiže iznad kaosa probuđenih osjećaja.
"Zasvjetli u mom zlatnom rezu, budi moja zlaćana spirala na čijoj ću zadnjoj točki spoznati oči božje u sebi. Budi oluja cvijeća iz koje ću udahnuti ljubav, sanjati život i živjeti san." misao postaje oluja tisućljetnog sna.
Na granici između jučer i sutra, između života i smrti, konačnosti i beskraja osjećam trenutak u kojem sam srela najsnenije oči moga postojanja.
Ljubiti ljubav, osjetiti je u svitanjima, vidjeti je u podnevnom suncu, naslućivati je u sumracima, spoznati je u sretnom pogledu koji se ne zaboravlja, u misli koja će me uvesti u onaj imaginarni dio postojanja iz kojeg ću crpiti svoju stvarnost i sanjati ljepotu života.
Tu udišem ljepotu i rađam se u snu. Svjetlo koje me dodiruje se lomi na kristalima sna i oblikuje život. Postajem osjećaj o ljubavi koja je nedodirljiva i neopisiva, ona je ljepota koja se u meni rađa i iz mene izlazi kao, u misao pretvoreni, osjećaj.
Ona je onaj otok prividnog mira iz kojeg izrasta duša materije. Zatvaram oči da osjetim taj otok u sebi, da dođem na njega, da otkrijem na njemu izvor sna da bih mogla budna sanjati.
Vrijeme došašća se bliži kraju. Četiri svijeće se svojim plamenim jezicima sjedinjuju u vatru koja nagovještava tihu noć , noć u kojoj će zvijezda repatica još jednom potvrditi rođenje tisućljetnog sna.
Ljubav izrasla iz ljepote vjerovanja je naše peto godišnje doba, naša peta protega, naša istina o životu .