…Sama u svojoj sobi, sa bezbroj izgužvanih misli u kojima se isprepleće tvoj lik…tražim dodir ohrabrenja…Misli mi lutaju do tebe i znam da ih i ti  osjećaš…Osjećaš da sam ti blizu…

…Pokušavam sabrati misli i dozvoljavam tišini da prevlada…U toj tišini čujem tvoj glas…i osjećam onaj dodir ohrabrenja…Lijepo je...jer tišina je kao stvorena podloga za tvoje riječi…

…Čujem melodiju koja svira između sna i stvarnosti i u njoj se kupam kao umorni putnik u kadi prepunoj latica ruža…Ruže su tvoji darovi…Ruže su tvoji dodiri…

…Opijena tim mirisom ruža…zavedena melodijom riječi…po ko zna koji put postajem tvoja... Poravnavam  izgužvane misli i prepuštam se trenutku …trenutku  stvorenom samo za nas…