Ne možeš napraviti korak

Ni nazad ni naprijed

Ni u bezdan

A biti u mjestu

Ko u mjestu

Nisam  rad

 

I dok u moje ime

I za mene i mjesto mene

Tamo neka prezimena  kroje kako im se prohtije

Njihovi sinovi

Njihove kćeri

Njihove žene  hodaju  pored mene…

 

Al netko će natjerat mak na konac

….

Kad se vratio iz daleka

odmorio i već sutra odredio livadu za kosit

a turčin se nageo o šljivu..

i kaže mu..bježi..to je moje..i nasmija se krivom usnom

a on dođe do njega i posla ga alahu i djevicama

a kosa ostade u lešu..mjesto u šljiiviku,u vrat se zasječe ..

al tada su oni bili oni

a sada su naši oni

a mi smo sitnice

sve dok netko ne dođe do njih...

 

tamo neka prezimena..

njihovi sinovi

njihovi..i njihovi…