TUGA
diši sa mnom, možda
udahneš mjene
povjesnice nijeme
da je mržnja okovala
biti i privide
živa voda odnijela istine
nebo su nam razdvojili
živote slomili
tihe duše zatomili
bijele kao breze
blijede kao nemoguće
želje žena sa ceste
u potrazi za srećom
napuštene a misli i
tuge im druzi pusti
slatka je ljubav
takva je slatka je
mudra kao Sapfo
hrabra kao Valentina
sa jednom zenom
sve bih riješio
da nije tuge puste
vremenom okovane druge
ludošću načete duše
koja je u vremenu
prepoznala vladara
koji zvijezdama i nebom vlada
snom smjelim
za tren ludi
da u vječnosti vidi
čitavu
neponovljivu sadašnjost
zlatan gavrilović kovač
irida
bglavac
