Za čitati roman "Triesduja" potrebno je udobno se smjestiti, jer čitajući ovaj roman čitatelj ima osjećaj da stvarno kreće na posebnu vožnju i da je sâm sudionik urnebesnih događanja u autobusu u kojem su glavni likovi "šole" odnosno vozač autobusa i pet glavnih lica: Lay, Nikola, Marko, Ive i Stevo. To putovanje zabavlja , ali i informira o svakodnevnom životu mladih.

Ovo je roman za mlade, ali ne isključivo za njih. On je i tiha molba starijima da zavire u taj svijet, koji su mnogi već odavno zaboravili.

Radnja romana odvija se u prekrcanom autobusu na liniji br. 32 Rijeka - Opatija kojeg srednjoškolci nazivaju "triesduja". Svim putnicima ove autobusne linije, kao i ljudima iz Rijeke i šire okolice preko trideset godina je poznato da se ovom linijom autobusa voze srednjoškolci koji idu u Hotelijersko-turističku, Obrtničku, Ugostiteljsku školu ili Gimnaziju. Oni ovu autobusnu liniju drže "svojom", jer mnogo vremena u svakodnevnim putovanjima u školu i iz škole, provode u njoj. Svi putnici koji ovo znaju, izbjegavaju se voziti ovom linijom u vrijeme polaska i povratka iz škola, a oni koji to ne znaju i "ulete" u to vrijeme u triesduju, šokirani su i zaprepašteni; naguravanje, prekrcan autobus, bezobzirnost, prostačenje, galama, drskost, sitna podmetanja...

Roman postavlja pitanje odkud toliko agresivnosti i nasilja u mladim ljudima. Odgovor ne leži samo u nekulturi i neodgoju, jer roman također daje zoran prikaz da ti mladi ljudi svakodnevno žive u pretrpanom, prekrcanom i naguranom autobusu i zbog toga su pod stresom kojeg osjećaju svakodnevno. Roman postavlja i pitanje starijima da li bi u to vrijeme trebalo pojačati autobusne linije i olakšati djeci putovanje u škole.

U "Triesduji" prikazuju se i propisi, pravila, norme s kojima ih stariji u školi i drugdje stalno "bombardiraju", pa im "Triesduja" služi kao ventil za njihove frustracije.

Tatjana Udović to prikazuje kroz niz situacija koje su smješne (na jednom sjedalu sjedi ih troje - četvero), neugodne (naguravanje u prekrcani autobus sa mokrim kišobranima pa im je odjeća i obuća kompletno mokra), dramatične (naglo kočenje i međusobna ozljeđivanja zbog prekrcanosti), a i teatralne (namjerna grupna provociranja i podsmjehivanja neke starije osobe, namjerno izazivanje gnjeva vozača).

Tatjana Udović iznosi nam ovo ne svrstavajući se na stranu niti mladih niti starih. Ona dokumentira, realno kao promatrač, koristeći negdje direktne opaske, negdje je potrebno čitati između redova, a negdje čitatelj sâm mora donijeti prosudbu. Roman je vrlo jednostavnog i ležernog tona, koristi standardni hrvatski jezik koji prelazi u žargon srednjoškolske generacije i obiluje vulgarizmima, što daje vjerodostojnost, jer se koristi svakodnevni jezik mladih ljudi. Dijalozi među mladima puni su naboja, pa se kroz njih lako otkrivaju njihova razmišljanja i emocije. Svoje strahove, nesigurnost, frustracije oni najlakše izražavaju direktnim agresivnim i nasilnim ponašanjem.

Za one koji su se vozili na ovoj liniji i sami proživjeli dio događaja, roman će snažno potaknuti sjećanja, a oni koji nisu, kroz ovo štivo imati će osjećaj da proživljavaju nevjerojatnih sedam dana putovanja. "Triesduja" je svojevrsna "škola guranja" jer u gužvama, guranjima, provociranju, kako u "Triesduji", tako i u svakodnevnom životu, preživljavaju samo najizdržljiviji.

Kao što je putovanje ovim autobusom neizvjesno, sa nizom zamki i opasnosti, tako i u putovanju kroz život mogu nastaviti samo najhrabriji i najuporniji. "Triesduja" jezikom mlade generacije otvara niz suvremenih i aktualnih društvenih problema mladih; vječiti sukob mladih i starih, opasno koketiranje i konzumiranje "užitaka", socijalna besperspektivnost, gubitak osnovnih životnih vrijednosti.

Ovo štivo nije zanimljivo samo mladima; mladima da jer je to njihova svakodnevnica pa ih zabavlja, ali i starijima, iako roman ne otkriva uzroke i ne daje odgovore, daje priliku da upoznaju svijet mladih iz njihovog mladenačkog kuta gledanja.

A posebno je štivo važno za roditelje kako bi se upoznali sa svakodnevnicom sa kojom se susreću njihovi tinejdžeri.

Nije djeci teško samo u školi, već se moraju izboriti za svoj status pri dolasku i pri povratku iz nje!

Mirna Međimorec, PR