Dnevnik 4. rujna 2013.

Približavam se pomalo tri  tisućitoj stranici rukopisa, građe, materijala, izvora. Tražim suradnike!!!

Ustvari, mislim da je to dovoljno za solidan esej-enciklopedija/leksikon je samo za mazohiste i  teoretičare.

Sve iznad toga postaje gomila sličnih, suvišno nabrajanje. Sve sakupiti je naprosto nemoguća misija – spiraloidne pojave, kao putanje u mikro/makro svijetu, čestica ili skupina čestica, lijeve, prožimajuće ili desne orbite, fenomeni ili artefakti, nalaze se u oko sedamdeset posto svih patenata, a to znači u više desetaka milijuna spisa, žigovima, obličjima, a da ne govorimo o doktoratima,magisterijima, /ne/znanstvenim tekstovima, proizvodima, tehnološkim postupcima, tajnim izumima…

Moja je rodbina uvjerena da sam na granici 1)ludila i 2)genija, a znam da to misli i večina poznanika, s tim da su uvjereni u ovo prvo.

Naravno da idem svojim putem, na tragu moje prve knjige – da sam slušao svjetinu ne bih postao filozof… prepreke me jačaju… oni koji me ne mogu pratiti uvjereni su da sam zalutao. Sva sreća da je ogroman broj stranih istraživača na istom tragu - pokušavam ih dostiči. Osjećam krv u tragovima, kao metaforu, naravno. Je li riječ o pijanstvu ili zločinu!

Literatura, koja me zanima, u svjetskim razmjerima opako raste. Zabrinjava me suluda, suicidalna tromost društva, posebno politike i znanosti. Kao da su se sile zla bolje organizirale!

Ići svojim putem – je li to utabana staza ili razbijanje otvorenih vratiju?

Pozdrav

K.