Kratke napomene o Clausewitzevom razmisljanju o geometrijskim

elementima ratovanja

Prema Anatolu Rapoportu egzistiraju tri razlicne filozofije rata, naime, politicka, eshatoloska I kataklizmicka filozofija rata. Kataklizmicka filozofija rata ima u vidu rat kao totalnu katastrofu u kojoj je dovedeno u pitanje cjelokupno covjecanstvo ili cjelokupni ljudski rod. Proroci ,na primjer, jesu upravo oni koji o ratu govore kao o namjeri samih Bogova . Rat je , dakle, ono sto se dogada svakome od nas, specijalno na nacin da netko drugi ima namjeru da nesto jako strasno I za zivot pogibeljno ucini nama samima. Mi niposto nista ne dobijamo samim ratom I bez obzira koliko pokusavali poduzimati mjere predostroznosti rat nam se ipak nuzno namece sa svim svojim katastrofalnim posljedicama. Dakle u ovoj filozofiji rata rat je shvacen kao kataklizma koja zahvaca sve nas I citavo covjecanstvo I citav svijet. Nitko nije posebno odgovoran za rat I nitko ,opet, nije izuzet od te odgovornosti.

Ovakav nacin sagledavanja rata I ovakva filozofija posebno je eksplicirana u zakljucnim poglavljima Tolstojevog romana "Rat I mir". Tolstoj je razmisljao o ratu kao o rezultanti djelovanja nepoznatih historijskih sila I smatrao je da su odluke princeva koji su komandirali armijama I odluke njihovih generala posve irelevantne bez obzira da li je rijec o pozitivnim ili negativnim ishodima:

War and peace, pg.636,637,638.

Ova kataklizmicka filozofija rata, dakako, ima specijalno znacenje ukoliko zivimo danas ne samo u drami komunikacije nego I u drami moguceg nuklearnog holokausta. U tom se smislu, evo, vec mnoge decenije govori o realnim opasnostima nuklearne ere. Mnogi opet smatraju da jedna optimalna ravnoteza sila cini da se ovakva krajnja situacija totalne nuklearne katastrofe mozda nikada I ne dogodi. Medutim, ono sto doista osporava ovakve krajnje mogucnosti jest upravo strahota tih cinjenica I nasa totalna nespremnost, u svakom pogledu, da pogledamo istini u lice. Drugim rijecima receno, mi kao da se pitamo danas da li mi uoce mozemo misliti o tome sto je za nas doista nepojmljivo ,I bez obzira koliko racionalni bili, mi nismo opremljeni da se nosimo sa ovakvim opasnostima.

Partizanski nacin ratovanja pripada vjerojatno politickoj filozofiji rata za koju filozofiju vrijedi razumijevaje rata kao produzetka politicke borbe samo drugim sredstvima ili razumijevanje da je rat akt nasilja u kojem se oponentu namece volja pobjednika. Pri tome svagda treba imati u vidu da je partizanski nacin ratovanja zapravo vodenje jednog specijalnog vida obrambenog rata za razliku od ofanzivnog. Prve opise partizanskog nacina ratovanja, koliko je nama poznato, takoder mozemo naci u Tolstojevom romanu "Rat I mir" I to kroz opise borbe ruskih Kozaka sa postrojbama Napoleonove armije. Nekako danas zacudno djeluje da je bas Tolstoj dao prve navode o partizanskom nacinu ratovanja ali I o drugim nacinima s obzirom da velika vecina smatra Tolstoja upravo velikim mirotvorcem I pjesnikom krscanske ljubavi kao sto se to nadaje iz njegovih razmisljanja "Religija I moralitet" iz 1893 godine koja su zamisljena kao odgovor na pitanja sto ga je velikom piscu uputilo Njemacko eticko kulturno Drustvo I rada "Zakon ljubavi I zakon nasilja" koji je nastao negdje pri kraju njegova zivota gdje je zakon krscanske ljubavi jedna manifestacija bozanskog zivota I velicanstva Istine I svakako ispred zakona nasilja kao jedne manifestacije sila zla I tame kao stanja permanentne nepravde. Mi ,medutim, smatramo Tolstoja uglavnom pjesnikom krscanske ljubavi, kao sto ranije rekosmo, I taj pogresni utisak proslijeden je vjerojatno zahvaljujuci Ghandijevoj predrasudi o Tolstoju upravo kao zacetniku doktrine nenasilja I opcenito iskrivljenom pogledu da je upravo Tolstoj onaj kojem pripada primat u formuliranju aktivne politike nenasilja. Medutim, istina je sasvim drugacija. Mogli bismo reci da nikada I kod nikoga ruski historijski roman , koji je za svoju temu imao zivot ruskog naroda u doba velikih I dramaticnih dogadaja u Europi, nije imao toliku snagu osvijetljavanja historijske situacije kao upravo kod Tolstoja. Jer ovdje nije bila rijec samo o tome da se napise jedan veliki roman o zivotu ruskog naroda u doba Napoleonovih ratova vec takoder da se dadu I temeljne filozofske smjernice I ocjene historijskih prilika koje su toliko sudbonosno odredile zivot ruskog naroda do dana danasnjeg oblikujuci ,konacno, na jedan izvjestan nacin I njegov karakter I karakter njegovih buducih nastojanja.

O partizanskom nacinu ratovanja Tolstoj nam prica ponajvise u Dijelu 14 koji obuhvaca jedan dio dogadaja iz 1812 godine I to kroz opis komande partizanskog lidera Denisofa I njegovih kozackih I husarskih bandi. Istom Tolstoj nam na samom pocetku ovog dijela romana daje I jednu "definiciju" partizanskog nacina ratovanja sa kratkim ali neobicno znacajnim razmisljanjem o karakteru tadanje vojne znanosti I svim njenim zabludama jer , naposljetku, smatra Tolstoj, vojna znanost niposto nije znanost mehanike. On pise: " One of the most obvious and advantageous infractions of so-called rules of war is the action of isolated individuals against troops crowded together into a mass. This sort of activity ia always seen in wars which assume a popular character. In this form of warfare, instead of one compact body meeting another compact body, men disperse, attack separately, instantly retire when threatened by superior forces, and then reappear at the first favorable opportunity. Thus did the guerrillas in Spain, thus did the mountaineers in the Caucaus, thus did the Russians in 1812. Warfare of this sort is called "partisan" warfare, and people suppose that when it is thus named its meaning is explained. Such warfare, however, not only fails to come under any rules, but is directly opposed to a well-known law of tactics regarded as infallible. This law demands that the assailant shall concentrate his troops so as to be, at the moment of combat, stronger than his enemy. Partisan warfare ( always successful, as history proves) is directly opposed to that law. This contradiction arises from the fact that military science takes the strenght of armies to be identical with their numbers. Military science says: The more troops, the greater the strenght. Great battalions are always right: "God is on the side of the heavier battalions". In making this assertion, military science is like the science of mechanics, which, considering the momenta of moving bodies only in relation to their masses, affirms that these forces will be equal or unequal as their masses are equal or unequal. Momentum ( quantity of movement) is the product of the mass and the velocity…" ( War and peace, 1992, pg.603)

War and peace, pg 603-628.

Za ovu godinu 1812 vazno je spomenuti da Tolstoj obraduje stradanje francuskih postrojbi zahvaljujuci velikoj zimi. Velika Napoleonova armija bila je tada u povlacenju konstantno napadana od ruskih armija I okrutne ruske gerile u pozadini I na bokovima. Moral Francuza je bio prilicno slab dok su internacionalne snage koje su se odupirale Napoleonu neprestance jacale. Pod ovim uvjetima jedina nada koja bijase preostala bilo je, naravno, povlacenje Napoleonove armije iz Rusije.

U Dvadesetom stoljecu, specijalno imajuci u vidu borbe Saveznicke koalicije protiv Sila Osovine u Europi, partizanski nacin ratovanja bio je voden nanovo, naravno u bivsem Sovjetskom Savezu , bivsoj Jugoslaviji ali I u drugim zemljama Europe I to uglavnom u obliku manje ili vise organiziranog pokreta otpora kao na primjer u slucaju Francuske. Za Jugoslavenski slucaj vazno je spomenuti da je otpor okupacionim snagama ,medu kojima su bile Njemacke, Talijanske, Madarske i Bugarske kao najbrojnije, provela Komunisticka Parija Jugoslavije sa otprilike 12 000 vojno opremljenih clanova Partije koji su pored ostalog imali I iskustvo dugog ilegalnog partijskog rada kao I vojno iskustvo posebno iz Prvog Svjetskog rata, Spanskog republikanskog rata I dakako Ruskog rata obiljezenog pojavama Lenjina I Staljina. Otpor neprijatelju je bio zamisljen kao "Narodnooslobodilacka borba", pa kao "Antifasisticki pokret", pa kao "Socijalisticka revolucija" I vjerojatno je taj otpor imao sve ove karakteristike. Konacno, nakon pomoci Zapadnih Saveznika posebno nakon Teherana 1943 godine Jugoslavenska "partizanska armija" prerasta u regularnu armiju koja na Balkanu drzi pored ostalog I 12 njemackih divizija da bi 1945 godine u njenom sastavu bilo oko 800 000 boraca rasporedenih u 4 Armije sa Vrhovnom Komandom u Beogradu. Nakon 1990 godine Jugoslavenska Narodna Armija, Komunisticka Partija Jugoslavije ,Teritorijalna Odbrana, Civilna Zastita I citav koncept takozvanog "Naoruzanog Naroda" prestali su postojati u najvecem krvoprolicu naroda nakon Drugog Svjetskog rata u Europi.

Dr. Zlatan Gavrilovic Kovac

Kratke napomene uz Clauszewitzeve Geometrijske Elemente ratovanja

O vaznosti geometrijskog sagledavanja jedne bitke na jednom bojnom polju Clauszewitz raspravlja u jednom odlomku svoje knjige "O ratu" pod naslovom "Opcenito o strategiji, Knjiga tri, Geometrijski elementi." Kako su ovi elementi uglavnom poznati vecini vojnih teoreticara to sada nije potrebno posebno obracati paznju na njih. Vazno je , medutim, uociti slijedece: svaka vojna teorija koja se I danas naucava na vecini vojnih skola isto kao I na otvorenom polju medu mladim pitomcima uzima u obzir ove geometrijske elemente ali samo svagda u smislu euklidske geometrije, naime, da je jedna bitka definirana elementima visine, sirine I duzine jednog prostora I sve sto se dogada I sto ce se dogoditi dogada se s obzirom na euklidski prostor kojem se jos pridodaje I varijabla vremena. Moguce je naravno skicirati ovaj prostor u smislu jednostavnog koordinatnog sistema analiticke geometrije kojem se jos pridodaje I varijabla vremena. Medutim, mozda je moguce takoder razmisljati o jednoj bitki I jednom ratu koji bi bio odreden upravo neeuklidskim geometrijama pa prema tome koji bi pretpostavljao jedan neeuklidski prostor po uzoru na Rimana I Lobocevskog. Recimo, mozda bi sedlastoj geometriji I sedlastom trokutu kojem odgovara jedan specifican zor prostora I vremena odgovarao sasvim drugaciji vojnostrategijski okvir pa bi prema tome mozda I bitka I rat u tom prostoru bio drugaciji. Isto tako sfernom trokutu, Rimanovoj I Gausovoj geometriji I ovom specificnom zoru prostora a onda naravno I vremena mozda bi takoder odgovarao drugaciji vojnostategijski okvir. Drugim rijecima, cini nam se nuznim staviti u uske korelacije tip prostora I geometrije koje ga prate sa karakterom vojnostrategijske situacije. Cini nam se da je suvremena tehnologija , a tu prije svega imamo u vidu kompjutersku tehnologiju I na njoj izraslu znanstvenu fantastiku za mlade koja je toliko popularna cak I medu posve malom djecom, postavlja stanovita pitanja I nudi stanovite odgovore u pogledu nove vojne doktrine I teorije ratovanja da je danas gotovo nemoguce razmisljati o vojnostrategijskim I vojnotaktickim pa I filozofskim pitanjima rata a da se ne uzimaju u obzir njena manje ili vise cvrsta I manje ili vise logicna rjesenja. Ako pogledamo samo malo jasnije onda vidimo da se tradicionalni prostor u smislu euklidske geometrije I vojna vjestina koju taj prostor podrazumijeva povlace pred otkricem novih dimenzija prostora koje nam za sada nudi znanstvena fantastika na ekranu. Drugim rijecima, ako je euklidski prostor rezerviran samo za zemaljske uvjete ratovanja onda vidimo da se u novom mastanju mlade I najmlade generacije zbiva nesto neobicno novoga, a to je fakat da su svi nasi problemi zivota, zivljene prakse, iskustava, metafizickih ideja pa onda naravno I filozofija rata preseljeni dalje, upravo u kosmicki prostor od kojeg toliko mnogo ocekujemo. Zadnjih pedesetak godina upravo smo svjedoci ove velike revolucije u nasem poimanju prostora pa onda naravno I vremena I svih novih teorija I filozofija ratovanja koje su smjestene u kosmicki prostor manje ili nulte gravitacije. Cini se da je veliki napredak u svemirskoj tehnologiji I u nasem ovladavanju svemirskim prostorom doprinio ovakvom razvoju stvari. Stoga se cini neophodnim formulirati teoriju bitke I teoriju rata s obzirom na neeuklidske prostore, odnosno teoriju koja bi uzimala u obzir novu filozofiju rata s obzirom na svemirske uvjete ratovanja

Dr. Zlatan Gavrilovic Kovac