...Jednog kasnog ljeta…ono kad jesen već kuca na vrata …ono kad vjetrovi počinju otresati lišće sa grana…tada sam po  prvi put bila tvoja…

…Svojim dodirima si mi oduzeo snagu da se obranim…i osvojio me svojim savršenim riječima i neodoljivim osmjehom…

…Te noći sam ostalo dugo u tvom zagrljaju i…nisam htjela otići…

…Ni ti nisi htio da odem…

…Tvoje ruke su mi rekle to...

…Držao si me dugo i čvrsto uza se i…nisi me htio pustiti…

…Ali…ipak jesi …jer ..ti si onaj koji razumije…

…Ti si onaj koji me svakim danom osvaja sve više…

…I što više znam o tebi, to te sve više i više volim…

A kako i ne bi,kad sam u tebi našla sebe …Našla sam nekog ko me pozna bolje nego itko do sad…

…Volim biti tvoja…

…Volim se smijati s tobom…

…Volim biti i ozbiljna s tobom..

…Jer ti možeš sve…

…I ne smeta mi,  što ću možda biti, samo jedna više u tvom bogatom ljubavnom nizu…

…Ne smeta mi ni to,što te ponekad nema…jer znam da i tada osjećaš da sam tvoja…

Ali…ipak …zaboli me ,kad odeš predaleko…Tada ne mogu suzdržati prste,pa pišem…pišem  nagomilane riječi koje se stvaraju  u  meni…

…Te riječi ponekad budu ispraćene ponekom suzom…ali …tada osjetim tvoj dlan na svom licu…osjetim kako mi brišeš suze,ne dozvoljavajući im da mi pokvase lice…Osjetim tvoj blagi poljubac i…tada znam da si …ti…ipak tu…

…I sad…kad pogledam u ona stabla ,što su onog kasnog ljeta ostala bez lišća …ono kad si me po prvi put volio…sad ,već ponovo pupaju i oblače se u novu haljinu…A ja te još uvijek želim ,istim onim žarom ,kao i onda kad su ta ista stabla izgubila i posljednji list..