Anđeli u svemu imaju svoje prste – kao i obično!
Anđeo by Željko Prstec, Varaždin
Maca ima uvijek – nekih novih, maznih, preslatkih...
Nekih starih, voljenih duša – gore, na Nebu...
Ali da ne mislite da su mi psi manje dragi. Ovog Zlatokosog sam srela prvi put – i odmah smo se poljubili... (Sram me bilo!)
Danas smo stigli s prekrasne Silbe, koju je nemoguće opisati, pa pustimo slike neka govore...
Tamo su i dalje drage mace – Lady Ančica i šarmer Đuro, koji našoj Maji šalje posebne pozdrave!
Puno se radi, a zatim ljenčari, pa se (naravno) ne stiže sve.
Zahvaljujem Iridi na komplimentima – u dosta stvari je u pravu!
Javim se rijetko, kratko, kad stignem... Ostavim pozdrave i puse na chatu, nadajući se da će se naći neki «stari gerilac» iz moga doba... Ali, često se dogodi šutnja, stari drugovi su na nekim novim stazama – kao i ja!
Dolaze novi ljudi, novi članovi, koji se moga imena ne sjećaju...
Ali tako treba biti (život ide dalje) i na kraju – ostaje pjesma:
NEVIDLJIVE NITI
Gledamo se okom u oko
Spojeni nekim čudnim nitima
Po tisućiti put
Svezani i razvezani
Ponekad voljeni
Nekad neprepoznati
A uvijek
Jedno drugim isprepleteni
Sami sebi dokaz
Da smrtni smo
I vječni.
Željka Tokić, "Između Raja i Beskraja"
Tisak Angels centar Zagreb, 2009. godine
Puno pusa za moje drugove "bisere rasute po celom svetu"...
Voli vas - vaša Željka
bglavac
edin.kecanovic
