I pomislim: u potrazi...jer život nije ništa drugo do traganja! Kad završimo s traganjem, kada nam ponestane razloga za stvaranjem, učenjem, traganjem, kada nam se učini da sve već znamo vrijeme je za novi život... novi put ili novu potragu.

I znam da nije svrha pronaći sreću i dostići cilj, već traganje za ciljem koji sa sobom nosi i tugu i sreću i ljubav i patnju i sve što čovjek može a i ne može pomisliti.
Znam da ništa nije slučajno, prihvatila sam učenje po kojemu je sve JEDNO...i nastavila čitati Coelha.

Pojavilo mi se pitanje: kako ljudi koji tvrde da ga čitaju nisu čuli za Jedno, i nisu prihvatili ideju o postanku, opstanku i na kraju nestanku svega i ničega... i vječno postavljaju isto pitanje: što je to Jedno i kako možemo biti Jedno. No kako je za nekoga Athena vesela, tako je za mene usamljena i tužna...

Ne moraš ići daleko, niti puno imati, da bi znao, otkrio da je sve Jedno...duša podijeljena na mnoštvo drugih duša, a mi, tek zajedno činimo cjelinu, potpunost, savršenost.

Jesam li ja uistinu Učiteljica? Ili samo vodić ili tragač... No zar se od nekoga tko nešto zna ne traži da svoje znanje prenosi dalje, da Tajna ponevno ne padne u zaborav, da se Tradicija nastavi i održi, da budemo poptuni, sretni, ispunjeni, da budemo Ljubav!?

"Moć izbora karakteristična je za ljudski rod, ona je povlastica - imate mogućnosti biranja svojeg okoliša, svojih prijatelja i svojih misli. Samo vi možete otvoriti vrata svoje budućnosti i samo ih vi možete zatvoriti. Da biste imali uspješan život, morate ispravno birati i činiti ono što vi želite. (26)

Čovjek ima urođenu želju da uspije, i to nam je jednako prirodno kao disanje. (27)


U kineskom pismu za krizu i priliku imaju samo jedan znak. Zašto? Jer je kriza drugi naziv za priliku. Kada nam se dogodi nešto drastično, to nas istjera iz našeg lagodnog skloništa i natjera da svoj život promatramo na novi način.

I, začudo, što je veća nevolja, veća je prilika....

Depresije, recesije čovjekovo su djelo, a ostavljaju  za sobom pustoš baš kao i prirodne oluje i bure. Ponekad je to način na koji priroda bira najotpornije.

Tijekom jedne od najvećih oluja u ovom stoljeću, koja je iščupala milijune stabla, jednog je mojeg kolegu ubilo srušeno stablo. "Što je u tome dobro?" upitat ćete. Ne znam. Nisam sudjelovao u zbivanjima poslije oluje, nisam onaj koji daje ili oduzima život. Malo tko u zemlji u to vrijeme nije na ovaj ili onaj način osjetio posljedice te oluje, i o tome se nekoliko tjedana govorilo u vijestima. Važno je to kako su pojedinci reagirali na ono što se zbivalo njima. Hoće li iz toga proisteći nešto dobro ili nešto loše, ovisi o tome kako pojedinac sebi tumači krizu. Ljudi su govorili: "Što mogu naučiti iz ovoga?", "Što mogu učiniti?", "kako to mogu obrnuti u svoju korist?" i "Što treba poduzeti da se takvo što ne ponovi?" ili pak: "Zašto se to dogodilo baš meni?", "Tko je za to kriv?", "Tko će za to platiti?", "Tko će mi to razjasniti?" i "To nije fer, zašto su 'oni' dopustili da se to dogodi?" Sjećam se da je u to doba sinoptičar bio najtraženiji čovjek u zemlji. Sjećam se i da mi se toga dana dogodilo nekoliko nezgoda, među ostalima i to da se srušio stari engleski orah u mojem vrtu. Ono dobro u tome bilo je za mene to što je stablo bilo potencijalno opasno i trebalo ga je srušiti, ali to nisam smio jer je bilo zaštićeno...

U školi se nikad nisam mogao koncentrirati pa nisam stekao veliku naobrazbu. Vjerujući u sebe, u svoje ciljevei planove, uspio sam zaraditi nekoliko  milijuna funti na godinu. Dakako, bilo je teškoća i na njima sam učio, ali onda sam sve izgubio....

...Tako sam razradio planove i nakon tri godine bip sam u još boljem položaju nego prije. A onda sam opet sve izgubio!


Sigurnost?

Ovoga puta bila je riječ o recesiji... Nisam gubio vrijeem na to da okrivljeujm vladu. Kako možemo okrivljavati nekoga koga smo sami izabrali da upravlja državom? Nema sigurnosti, postoje samo prilike...

Države nemaju budućnost. Civilizacije mogu rasti, dosegnuti vrhunac i onda početi opadati... Poduzeća mogu uspješno poslovati stotinu godina, pa ipak propasti. Budućnost imate jedino vi kao pojedinac, a kakva će vam ta budućnost biti - ovisi samo o vama. Jedina je sigurnost u duši pojedinca, u vjeri u sebe kada se god susretnete snevoljama ili krizom. Sigurnost je u gladi i želji da se u životu stvori smisao i svrha. Sigurnost je u želji da se ostavi neki trag za sobom...

Umjesto da se borim s nečim što nemogu promijeniti, uza svu uobičajenu poviku o tome da se "nešto mora ubrzo promijeniti", promjenu sam izazvao sam. Promijenio sam smjer, izradio novi plan, naučio nove vještine i za dvanaest mjeseci obrtao sam milijune funti u posve drugoj grani poslovanja...

Znimljivo je to da je ta nova grana poslovanja bila nešto što me je oduvijek zaokupljalo, zanimalo i privlačilo moju pozornost. MOj je posao sada moj odmor, radim iz užitka, a to je vrlo ugodno i donosi ispunjenost...

Život nije onakakv kakav bi trebao biti, nego onakav kakav jest. Razlika je u tome kako mu pristupate.

Prva Budina velika istina glasi: "Žitvo je težak"

Ali čim to prihvatite on postaje lak!


Zapreke nas ne ometaju, nego nas poučavaju

Nevolja se ne treba kloniti, treba ih prihvatiti i prevladati...

Svaki put kada vam se nešto dogodi upitajte sebe: "Što iz ovoga mogunaučiti? Kakvu korist moguizvući? Kakve mi to prilike otvara?"

Ispričat ću vam pripovijest o mladiću koji je želio biti poljodjelac. Našao je dobro koje mu se svidjelo pa ga je kupio. Nije imao mnogo iskustva u sklapanju poslova, samo je želio uzgajati usjeve i žitarice. Kada je kupio zemlju, otkrio je da nema dovoljno vode za naovdnjavanje.

Slijedeći korito rijeke, došao je do velike stijene što se srušila i skrenula rijeku u brda, gdje se izgubila. Odlučio je razbiti tu zapreku šro je ometala osttvarenje njegovih snova, pa je odmah pošao po čekić. Udario je stijenu jedanput z sve snage. Ništa se nije dogodilo. Nije ju čak ni ogrebao. Nije otkinuo ni komadić kamena. Kao da je uopće nije udario. Udario ju je ponovno i ponovno, više od petsto puta. I dalje se ništa nije događalo, pa je posumnjao u sebe. Upitao se hoće li je uopće moći ukloniti. Počeo se pitati je li trebao kupiti to dobro. Zatim se upitao treba li on uopće biti poljodjelac. A ako se o bilo čemu dovoljno dugo pitate, počnete u to sumnjati.

Nakon kratkog odmora, udario ju je opet, a od petsto drugog udarca stijena se raspolovila i propustila vodu. Što je djelovalo? Petsto drugi udarac ili petsto dva udarca?

...Ne možete uvijek odmah dobiti ono što želite. Morate ustrajati i ustrajati dok ne uspijete. Mnogi odustanu na pragu uspjeha...

Da biste uspjeli, morate učiniti ono što morate učiniti, te tako nastaviti dok ne uspijete. Morate odlučiti nastaviti - ne onda kad je lako,  nego onda kad je teško. Onda kada vam sve u vama govori da odustanete.

To je dobro sročeno u pjesmi R.W.Servisa:

I tako u težak čas, u životnoj borbi
Lako se boriti kada pobjeđujete.
Lako se mučiti, gladovati i biti hrabar
Kada je zora uspjeha svanula.
Ali čovjek koji zna vedro podnijeti očaj i poraz
Tek je on pravi Božji izabranik.
Doista se boriti znade onaj
Tko se bori i kada gubi.

Uvijek unaprijed odlučite da nećete odustati, ma kakve bile zapreke na koje ćete naići. Svaki zastojna putu promatrajte kao krivulju na spirali učenja, koju morate proći da biste postigli ono što želite.

Nedajte da vas zapreke koje ste sami stvorili ili sumnje u sebe poraze prije negoli uopće krećete. Odlučite ostati ustrajni dok ne uspijete!" (88-93)

Iz knjige: Rođeni za uspjeh, Colin Turner

I svako malo me pitaju: jesi li pronašla novi posao? A što misliš raditi?... Zašto je tako čudno kada kažem: pa upravo ti govorim o svom poslu, upravo sudjelujes. Ovo se zove facilitacija. Upravo sam ti olaksala i skinula silan teret s ledja....

Zar uistinu mislite da je pravi posao samo posao za drugoga i u točno određeno vrijeme za točno određenu plaću i točno određen odmor pod tocno odredjenim uvjetima i da moja znanja, gomile procitanih, knjiga, radionica, zivotna iskustva i uho za slusanje nije vrijedno da bi ga nagradili i bili zahvalni? Ok...neka vam bude 😉  To je vase glediste, vasa istina i vasa stvarnost. Moja je drugacija i mogu izabrat drugacije, da kroz jedno udje, a drugo izadje. 

I kada me pitate je li Bog dozvolio da neki slave dok drugi gladuju, moj odgovor je DA...jer svatko ima mogućnost izbora, a Bog nam je dao na korištenje sve, baš sve...hoćemo li to koristiti za dobro ili za loše i opet naš je izbor...no nemojte se ljutiti što je nekome bolje od vas, to je samo zato što ste vi izabrali biti žrtve i što niste izabrali preuzeti odgovornost za same sebe, što ste dozvolili živjeti u strahu...i dozvoljavate da drugi odlučuju za vas!

Sto vam zapravo ovim putem porucujem? ..ovim putem vam želim reći kako nisu krivi oni, kako nije kriv nitko...ovim putem vam želim reći da možete učiniti baš sve i da je sve samo u vašoj glavi, i da je sve za svakoga i da svega ima za svakoga - više nego dovoljno!!! Ovim putem vas pozovam da otkrijete svoje darove i talente i budete sve sto uistinu jeste

"Izaberete ili dobro, imat ćete pozitivan ishod, izaberete li loše, birajte ponovo!" (26)

I...uvijek će mi odzvanjati riječi moje prve Učiteljice  Pamie Monti: "Sve možeš, SAMO NE ODUSTATI!"

Namaste!

I za kraj:

"Ubereš li trenutak prije nego sazrije
Suze kajanja neće ni poteći
A pustiš li da zreli trenutak prođe
Suze kajanja teći će vječno" ~ William Blake