Tebi govorim polako
Al ja uvijek gramzam
Omeđen danima i godinama
Suludom numerom….
Meni vrijeme ne teče
Već izljeva se iz korita
Lako ti je zamisliti sliku
Ispričat ću ti što sam sanjao
Bilo je visina
Duboke vode
Krovova
I lica koja šute
i dva mantila obješena o direk ograde
nisam u mraku našao vrata sobe
logično mi da su iznad mene
strpim se do sjećanja …i upalim svjetlo..