Voljela sam te tamnom stranom srca, zazivala sam te drugim glasom od glasa anđela kojeg si znao, dirala sam tvoju dušu nijemom željom, da se stopim u neki dio povratka na put bijelih snova gdje tonem i dalje i dalje, gdje me i dalje nema.
Ostalo mi je tek nebesko ništavilo, koje ubija cvijet duše što se kao sjena sjene sakrio oko izvora života i završava priču jedne Duše, koja će se ponovo roditi i u bijelom miru krenuti ponovo na svoj davno određen put.
Napisano ostaje za spomen, drugi svijet nije za ove riječi, a kad potonem u bol i kad te zazovem bijelom tišinom – zastani kraj pustog groblja i vidi jednu sjenu, koja čeka sumrak pa da se stopi s njim i nestane zauvijek.
http://www.digitalne-knjige.com/varga5.php
bglavac
edin.kecanovic
