Sumrak i tišina u praznini velike dnevne sobe me ogrliše tugom. Stajala sam u tami i promatrala jugozapadno nebo. Mladi je mjesec krenuo na svoju noćnu pustolovinu beskrajem.
Venera, pod velom večernjice, u jednom trenu dotaknu tamnu stranu mjeseca i otkri njegovu tajnovitu igru sa suncem. Pred mojim očima se prosula, rijetko viđena, pepeljasta svijetlost. Vidim i vrhovnog boga Jupitera koji, kao uvrijeđeni ljubavnik, iz daljine promatra tu rijetko viđenu ljubavnu igru.
Mjesec mi svojim svijetlom potvrđuje da u središtu moje duše, već postoji Bog, koji moju začuđenu dušu sjedinjuje sa tom čudesnom igrom neba i dozvoljava joj da se uzdigne iznad materije, da bude slobodna i sretna.
Zaslijepljena ljepotom trenutka, dozvolih zvijezdama da me uvedu u san. Tamna strana mjeseca i Pink Floyd razbiše tišinu samoće i ja se vratih u vrijeme prvih susreta.
Tvoja blizina je
veliko nebesko more
po kojem
sve moje zvijezde
tvojim tragovima plove,
šaputao je pjesnik, a ja gledah mjesec u njegovim očima. Jugozapadno nebo nas je milovalo sjajem boginje ljubavi i nježnošću vjetra.
vjetar osjećam kao
nježne ruke neba
kao tvoja milovanja.
govorim pjesniku iako ga nema. Noćas sam sama i promatram ljepotu ljubavne igre ogrnuta tugom i ljepotom sna.
Upitah te jednom
tko sam? što sam?
sada osjećam
ja trajem u snu i
u tragovima tvoje blizine
Venera mi svojim sjajem otkriva tajnovitost tame u koju se skrilo moje uznemireno srce. To je samo privid, varka neba, sunce je uvijek tu i grije i miluje i blaži strah.
postajem mekana trava
i volim tvoje korake
u tragovima tvoje blizine
i žedna pijem radosne suze neba
i ne dam životu da ugasi
tebe, veliko sunce, ljubav,
od tebe sebe u sebi skrivam,
a tebe u tebi volim i
sve što je naše, za tebe i za sebe
u ljubavi snivam,.
Noćas spoznah istinu i veliku zabludu nekog davnog vjerovanja. Nema je, ne postoji tamna strana mjeseca. Mi nikada nećemo vidjeti cijelo lice tog čudesnog pustolova noći. I vječno ćemo živjeti u lijepoj zabludi tražeći potvrdu u sutonima kao što je bio ovaj. Venera, boginja ljubavi, će nam s vremena na vrijeme raskrinkati krabljni ples tog lutalice. U pepeljastoj svijetlosti prepoznah tajnu strahova koji izranjaju iz tamne strane života.
Sunce je uvijek tu, unutarnje sunce istinskog postojanja ubija tamu i uvijek iznova obećava svitanje života.
Jutros pozdravih Danicu na istočnom nebu i osjetih da je noćašnji san moja istina o životu !