TAKO JE UČIO brat mato

 

knjiga  2

 

ZNANOST Posvećenja

1.      dio 

 

PREDAVANJA

 

Opatija – Rijeka

 

a)       ČOVJEK I ORAO

 

b)      KOŠULJA SRETNOG ČOVJEKA

  

PREDAVANJE U DVORANI „VILA ANTONIO“

O P A T I J A, o5.03.2012.

 

Dame i Gospodo! 

Poštovani duhovni prijatelji !

Oslovljavam Vas tako, jer Vaš odaziv i Vaša prisutnost svjedoči o našem duhovnom rodbinstvu. Sakupili smo se ove večeri, jer nas veže nešto zajedničko. To su zajedničke težnje za istinom, mudrošću i zajedničkim idealima. Ljudi prvenstveno cijene i vrednuju samo krvno rodbinstvo. No, ja dajem prednost duhovnom rodbinstvu. Duhovno rodbinstvo povezuje one ljude, koji imaju zajedničke duhovne težnje i koje vežu zajednički životni ideali. Jeste li iskusili kako sa mnogim Vašim krvnim rođacima nemate što razgovarati, ako Vas ne povezuje ništa što Vam je duhovno zajedničko, ako su različiti Vaši interesi, ako su posve različiti Vaši životni i vjerski nazori. Takvi Vas susreti često osiromašuju. Vi se razilazite više osiromašeni nego obogaćeni. Sa Vašim rođenim bratom ili sestrom Vi  ne možete osjećati ljepotu, dubinu i bogatstvo susreta, ako je njegov životni ideal samo novac, a Vaš je Bog, istina i mudrost. Ono, što će u budućnosti vezati ljude to ne će biti krv, nego duh. Zajednički duhovni ideali. Ako Vi volite Mozarta i klasičnu glazbu, a Vaš prijatelj samo bosansku gangu tad je Vaše zajedništvo vrlo siromašno, jer se nalazite na posve različitom stupnju svijesti.

Ako ste ove večeri došli ovdje jer tražite istinu i mudrost o Bogu, svemiru i čovjeku tad ste našli pravu adresu, inače ćete biti razočarani.

Ja sam u svom životu iskusio ono, što je iskusio sv. Pavao, koji je rekao: Kad sam bio dijete vrednovao sam stvari kao dijete. Cijenio sam darove i ideale svijeta. A kad sam upoznao Krista i Njegovu mudrost, tad mi je sve ono što sam do sada cijenio postalo beznačajno i „kao smeće.“

Salomon je molio Boga, da mu dadne mudrost kako bi, kao kralj, mogao mudro i pravedno upravljati. Bog je čuo Salomonovu molitvu i rekao mu je: „ Ti si mogao željeti dug život, bogatstvo ili smrt svojih neprijatelja. Mjesto toga ti si me molio za mudrost, kako bi mogao ispravno vladati. Stoga ću ispuniti tvoju molbu i darovat ću ti i dug život , bogatstvo i toliko mudrosti, koliko nije imao nijedan čovjek prije i poslije tebe.“

I ja sam cijelog svog života čeznuo za mudrošću i tražio odgovore na pitanja o Bogu, svemiru i čovjeku. I meni je na tom području mnogo darovano. Uvjerio sam se u istinitost one mudrosti, koja kaže: „ Put do Boga ne ostvaruje se koracima, nego prvenstveno čežnjom !“ S velikom utjehom naišao sam na misao koja kaže: „ Bog ne gleda kakvi smo bili i kakvi smo sada, nego kakvi želimo biti.“

Kao dugogodišnji službenik u Njemačkoj, gdje sam kao teolog predavao vjeronauk, kad je došlo vrijeme mirovine rekao sam: Idem provesti svoju zadnju fazu života u Domovini i umrijeti pod istim nebom pod kojim sam se i rodio.

Kao umirovljenik mnogo sam razmišljao o tome, kako sadržajno i najkorisnije iskoristiti umirovljenički život, i kako se najbolje pripremiti za odlazak s ovog svijeta ? U jednom takvom razmišljanju kao da sam čuo jedan unutarnji glas koji me je potakao, da uzmem i čitam jednu knjigu, koja je na mojoj stelaži već dugo čekala da bude pročitana. Na stranici koju sam spontano otvorio  bila je opisana anegdota  koju je Buda ispričao svojim učenicima u svom prvom predavanju:  Zamislite si kokoš koja sjedi na jajima, da bi svojom toplinom omogućila da se izlegu novi životi. I gle, iz jajeta izađe prvo pile. I znate što ono najprije radi ? Ono nastoji sa svojim malim kljunom kljucati po ostalim jajima, da bi  se otvorili i  tako bilo omogućeno da na svijet dođu i ostali pilići. Prosvijetljeni Buda htio je upozoriti svoje učenike koji su duhovno rođeni, probuđeni i prosvijetljeni, da prvo nastoje omogućiti i drugima da se duhovno rode i da se prosvijetle. Da upoznaju istinu i oslobode se mraka neznanja. Ja sam to shvatio kao pouku i opomenu, da prihvatim misiju pisanja i prevođenja knjiga preko kojih ću prenositi svoje dugogodišnje stečeno znanje. Tako je započeo moj rad prevodioca, pisca i predavača.

Kad čovjek upozna i zavoli jednu ženu, tad strahuje da je ne zavoli i ne odvede netko drugi. No, ja poznajem jedan drugi osjećaj: Kad čovjek upozna i zavoli Boga tad čezne da tog istog Boga upoznaju i zavole i svi ostali.

Smatram velikim darom, da čovjek može svoje umirovljeničke dane koristiti da radi kao prosvjetitelj ljudi. Ljudi su duhovno neishranjeni i zato obolijevaju. „Čovjek može biti sretan samo u onoj mjeri u kojoj posjeduje istinu“ i stoga je važno nastojati hraniti ljude kruhom istine. Voljeti ljude znači donositi im svjetlo istine i oslobađati ih od mraka neznanja.

Da biste mogli razumjeti sve ono, što ćete u mojim predavanjima čuti, trebate najprije dobiti odgovor na pitanje: Odakle ja crpim znanje koje prenosim u svojim predavanjima ?

Izvor svih mojih spoznaja nisu samo stare „Svete knjige“, nego objave, koje Bog i nebeski autoriteti prenose danas preko svojih glasnika, koji su također i danas prisutni na našem planetu. Pored Biblije, preko koje je Bog u davna vremena objavio velike istine, isti taj Bog nije se povukao niti je zauvijek zašutio objavljivati veliko znanje o Bogu, svemiru i čovjeku, također i danas. Zato je moja uvodna tema, u današnjem predavanju, odgovor na pitanje: Da li Bog govori i danas i da li također i danas objavljuje svoje znanje? Onaj, koji sa svojom sviješću, ne može shvatiti i prihvatiti ovu istinu,  taj me ne će moći razumjeti i ne će moći biti moj učenik On će morati i dalje ostati u svom misaonom kavezu naslijeđenog uvjerenja. Njegovo vrijeme buđenja i duhovnog uskrsnuća još nije došlo.

 Svoje učenje o objavljujućem Bogu današnjice potvrđujem Isusovim  obećanjem: „ Imao bih vam još mnogo toga reći, ali vi to danas ne možete još shvatiti. Ja sam vam govorio u slikama i prispodobama, ali će doći vrijeme kad će vam biti poslani duhovi ( tj. duhovna bića), koji će vam, u moje ime, objaviti sve tajne. Oni ne će govoriti u slikama, nego onako kako jest…“ 

Dugo smo čekali ispunjenje ovih Isusovih obećanja. Danas su među nama prisutni oni božji glasnici, koji nam prenose nove objave, koje dobivaju iz duhovnog svijeta. Preko tih novih objava svijet današnjice dobiva znanje koje fascinira i informacije o daljnjem razvoju našeg Planeta i čovjeka na njemu. To znanje nismo mogli do sada dobiti, jer je svijest ljudi bila na stupnju kad to nisu mogli shvatiti. Uvijek su postojale tajne duhovne škole, gdje je to znanje bilo djelomično izučavano i dostupno samo posvećenima i prosvijetljenima. I sam je Isus u svoje vrijeme samo uskom krugu, svojih učenika, iznosio tajne o Bogu, svemiru i čovjeku. „Njima sam govorio u pričama i slikama, a vama iznosim sve tajne svemira…“

Tehniku objavljivanja novog znanja, poznavao je već i sam apostol Pavao, koji je za sebe rekao: „Ja vas uvjeravam ljubljena braćo, da učenje, koje ja naviještam, nije ljudsko djelo. Ja ga nisam dobio od nijednog čovjeka, niti sam ga naučio na predavanjima, nego sam ga dobio objavom Isusa Krista.“

Sam je Isus za sebe rekao: „ Ja govorim ono, što sam čuo od Boga.“

Danas je u svim institucionaliziranim crkvama i u većini vjerskih zajednica posve odstranjena vjera  u mogućnost kontakta sa  duhovnim svijetom i sa samim Kristom i Bogom. U prakršćanstvu to je uvjerenje bilo temeljna kršćanska istina. Prakršćani su poznavali tehniku „unutarnje riječi“ i primjenjivali je uspostavljajući kontakte i primajući nove objave i  životne savjete.

Dakle, uvijek je postojala mogućnost kako su se nebeski autoriteti objavljivali preko onih, koji su došli na naš Planet, da budu prenositelji novih objava i novog znanja. Do sada se to znanje čuvalo u tajnim mističnim školama samo za pozvane i izabrane. Danas je to znanje dostupno širokim krugovima, jer danas su mnogi, koji su na stupnju svijesti, da to znanje shvaćaju, prihvaćaju i za njim teže. Oni, koji ne vjeruju u fenomen mogućnosti kontaktiranja sa duhovnim svjetovima, vjeruju samo u Boga koji se je samo nekada davno objavljivao, i oni samo to prastaro znanje prenose dalje. A pred činjenicom genijalnih saznanja novih objava zatvaraju oči. Ustvari, njima nije dano da to znanje doznaju i prihvate, jer to znanje zahtjeva veliku osobnu reformaciju i proširenje osobne svijesti. Zato je njihovo učenje  neživotvorno, jer oni hrane ljude samo „mrtvim kostima“.  Oni promiču vjeru „mrtvog Boga.“, koji se je objavljivao samo u prastara vremena, a danas je posve zašutio. Njima je jedino prastara Biblija, pisana u mitovima i pričama, prema  mitskoj svijesti ondašnjeg čovjeka, i dandanas jedini izvor saznanja.

„ Na vjeronauku su Vas učili da je Bog prekinuo svaku izravnu komunikaciju sa današnjim čovjekom, ostavivši ga da sluša i slijedi Sveto pismo – dakako samo u „ispravnom“ tumačenju. Božanski glas sveo se na slovo na papiru ! Izgleda da je izravna komunikacija s Bogom i duhovnim svijetom bila nešto u čemu se uživali samo stari narodi i barbari, dok su za kontakt obrazovanih današnjih Zapadnjaka s Bogom posredovali i upravljali samo crkveni intelektualci. Nitko nije htio živog, neposrednog Boga ! Njega je trebalo strpati u knjigu! I to u knjigu skupih pozlaćenih korica, kako bi se što lakše ublažio osjećaj krivnje !“

No, živi Bog nikad nije prestao objavljivati se i inspirirati pojedince da im prenosi nove objave i nova saznanja o Bogu, svemiru i čovjeku !!!

Godine 1800. u Austriji je rođen proročki i karizmatički fenomen Jakob Lorber. 15. ožujka 1840., nakon jutarnje molitve, Jakob je čuo glas, koji mu je  naredio: „ Ustaj, uzmi svoju pisaljku i piši  ono što čuješ!“ Ovom metodom diktiranja, preko  „unutarnje riječi“ svijet je dobio remek djela duhovne znanosti i novo objavljenog znanja. ( Više od 20 djela , svako djelo više od 500 stranica. Doslovno mu je ponovo diktirano „ Jakovljevo Evanđelje“, koje je bilo izgubljeno. Duhovni autoriteti su mu diktirali u detalje komentirano Ivanovo Evanđelje u 11 knjiga po 500 stranica). Vatikan čuva sva Lorberova djela i ne objavljuje ih javnosti. Problem je u tome, što Lorber, u novo objavljenim istinama, korigira i proširuje znanje o Bogu, svemiru i čovjeku, koje uska svijest ne može shvatiti ni prihvatiti.

 Sva nova otkrića i dostignuća današnje znanosti inspirirana su Lorberovim djelima i novoobjaljenim  spoznajama. koje zahtijevaju korigiranje starih dogmi i preživjelih mišljenja.                                                                                                                                                                                                Crkvena vjerska znanost ostaje pri svjetlu mjeseca, petrolejke i lojanice, jer ne mogu napustiti uske misaone kaveze. Unutar crkve ima mnogo divnih, dobronamjernih  ljudi , koji traže putove kako ljudima osmisliti život i olakšati njihovu životnu dramu, ali oni nemaju znanje i ne mogu  proširiti dimenzije svojih svijesti, jer ne poznaju i ne prihvaćaju genijalne novo objavljene spoznaje. Promatrajte njihova mračna lica, oni daju dojam da žive „ samo zato što im je netko platio da žive.“  Njihova je riječ mrtva i neuvjerljiva, njihov blagoslov nema snage, njihovi su sakramenti izgubili moć posvećenja i prosvjetljenja i postali su samo njegovanje tradicije.

Sam je Isus Krist , u naše vrijeme, diktirao knjigu od  više od 1000 stranica, koja je nedavno prevedena i na hrvatski jezik  pod naslovom „Tečaj o čudima.“ Ta je knjiga čudotvorni udžbenik duhovnog razvoja, posvećenja i prosvjetljenja. Do te će knjige doći samo oni, koji su odozgo vođeni i pozvani.  Nemam  svrhu ovdje navoditi  mnoge druge novoobjavljene knjige, kojima je autor sam Bog, Krist i „ Uzašli majstori“, nije mi dozvoljeno ovdje odavati adrese tajnih duhovnih škola i novoobjavljene forme kulta i meditacije. Ali sam potaknut i ovlašten, da vam prenesem, u narednim predavanjima,  velike istine o Bogu, svemiru i čovjeku, koje nebeski autoriteti objavljuju danas.