Kako krenem tako zalutam...

Previše riječi o tebi znam ...

Izgubim se u tome, pa zabrljam....

Potrošila sam tvoje vrijeme ....

Tu priča završava....

Zašto tražim kad znam ....

Nikad ne bi potrošila taj trenutak.....

Sve bi završilo na tome da promatram.....

Ne bi ti riječ uputila.....

Prošla bi pored tebe,bezvezna....

Gledala svoje tjelo kako se pokreče....

Kako li sam samo smotana.....

Davno je bilo to ,kad sam imala petnaest....

Što mi bi da se još uvjek tako ponašam.....

Moje tijelo ima svoju volju pa se zabavlja...

Tko zna ,možda te i sretnem....

Prođeš pored mene...

A ja gledam u izlog glupih cipela...

U meni ponika..važan trenutak ..važan trenutak

Ma nema veze...

Vidjet češ ga opet ...

Za jedno deset godina....

Nek se javo onaj koji je izmislio vrijeme....

Nešto bi mu objasnila .....