Grozna sam.
To je moja tajna.
Ne zato što ju krijem, već zato što se nitko ne usudi vidjeti, priznati i reći mi u lice da sam grozna. Nemaju pokriće. Nemaju dokaze. Ili se prave da ne znaju. Jer sam uvijek dostupna za moje prijatelje. U svako doba dana i noći. Kad god me trebaju.
Njima ne smeta moja direktnost. Nemilosrdna iskrenost. Drskost. Strogost. I okrutnost. Prema sebi. Onda i prema njma.
Odgovorna na poslu. Naoko divna prema poznanicima. Perfekcionist. Katastrofa. Ja sam mudra. Pokazujem sve to na način i jezikom koji ne djeluje kao okrutan ili grub. Ali je. Znaju da sam neozbiljna. Sve se lako izokrene na šalu. Ljubim. Grlim. Smijem se. Tješim.
Kritike pakiram u komplimente. Tako da se ne uvrijede. Oni mi se čak zahvaljuju. Kao da sam pomogla. Tako izgleda. Tako oni tvrde. A ja sam egoist. Sve to činim radi sebe i sebi. Pravim se luda. Glupiram se. Oni to ne vide.
Gradim mostove, postavljanjem bezobraznih pitanja. Dogodi se da me ponekad smatraju drskom. Ali ne onda kada to doista jesam.

Mazohist sam.
To je moja tajna.
To naizgled, nitko ne zna osim mene. Zato. Kada tvrdim da jesam mazohist, nitko mi ne vjeruje. Smiju se. Ne prepoznaju ni sadizam u mojoj naravi. Tako ni mazohizam. Misle da sam uravnotežena. Misle da jesam neobična, ali i sasvim normalna.
Zapravo sam perverzna. Samo nitko osim mene ne vidi tu perverziju. Ili se ne usudi kazati mi. Ne krijem. Jer znaju da znam njihove perverzije. Sve se zna. Ali je i dalje tajna. Zato nikad nisam skrivala moje ljubavnike. Nisam ni njima tajila da nisu bili jedini. Oni su patili i ponekad pravili drame zbog toga. Najradije mi nisu vjerovali. Bili su ljubomorni. Ja nisam ljubomorna. Ne posjedujem ljude. Nisam odgovorna za njihovu slobodu i odabir. Ili neslobodu. Ja sam egoist koji nikome ne, i kome nitko ne polaže račune.
Jednostavno je tako.

Nikad nisam ravnodušna.
To je moja tajna.
Iako uglavnom izgledam cool i sabrano. Kad popizdim, onda je to autentično i svjesno. Namjerno. Mogu odabrati. To mogu i drugi. Promatram se i budem smiješna samoj sebi u tom istom trenutku. Ali onda otpizdim do kraja. Uživim se kao da je pravo.
Suosjećam s ljudima. Sa svim bićima. To oni osjete. Kad ponekad podivljam, čak i to ima blagotvoran učinak. Kako na mene, tako i na njih. Samo poneki ljudi nisu uvijek svjesni toga kad polude. Pa bivaju smiješni drugima. Sebi ne. Jer imaju problema. Ja nemam. Preneozbiljna sam da bih mogla imati probleme. Smiješna sam sebi. Smiješne su mi psovke. Moje i njihove. I mnogi nazoviproblemi. I kako smo ponekad svi blesavi. To je zabavno. Prolazni fenomeni.

Ja se zabavljam.
To je moja tajna.
Sve priče su zabava. I glazba i pjesme. I meditacija. I horoskop i tarot. I tumačenja razna. Istina i laž. I pametovanja. Sve je to zabavno. Ponekad pametujem. Nikakva tajna. Diviti se pametovanjima drugih, to me jako zabavlja. I patetika. Umjetnost. Filozofija. Matematika. Fizika. Ima toga. Sve korisno. Sve dobro. Sve zabava duha. Sve treba.

Da ponekad cmizdrim, to nije tajna. Plakala bih i više. ali nemam vremena. Ponekad ipak odcmizdrim do kraja. Dok usput radim nešto sasvim stoto.

Da vas volim, to nije tajna.
Inače ne bih bila ovdje svaku večer, nakon cjelodnevne zajebancije u reali.
Ali sad ću vam otkriti i ono što nisam do sada. Da ne bude više "tajna":

Znam sve o vama,što trebam znati. I vi znate sve o meni, i jedni o drugima. Samo neki toga nisu uvijek svjesni. A nesvjesnost je prolazan fenomen. I povremeno nam se svima događa. Tajna je da smo svi budni kad ne spavamo. Pa i onda. Tajna je da smo svi svjesni kad ljubimo. Tajna je da tajne zapravo nema. I da je sloboda otvoriti se... I da je sloboda, tajnu stvoriti...