Ono, to, svijest, što većina ljudi naziva Bogom moguće je spoznati jedino izravnim iskustvom.
Koliko je mudro znanje asimilirano ili preneseno iz bilo kojih izvora od svetih spisa, živih  Gurua, drevnih Siddha kao i od suvremenih yogija našeg vremena ovisi najviše o inspirativnom izravnom iskustvu.
Malo je istinski zainteresiranih za mogućnost stjecanja te Bog perspektive, odnosno pokušaj konceptualizacije konačne osnove Stvarnosti. I suvremena filozofija je manje-više jasno utvrdila da je to problem koji je izvan domene znanosti. Može se reći da svi postojimo kao “izrazi”, unutar Čiste Svijesti ili kako ljudi vole reći stvoreni u pravoj duhovnoj slici Boga. Dakle, gledajući stvari iz jedinstvene perspektive, znamo da se fizičko stanje materije i energije “stvaraju i uništavaju pretvaranjem iz jednog oblika u drugi. Sve stvari postoje u duhovnom obliku i pretvaraju se u fizički oblik i natrag, ili tako da ono što se vidi nije načinjeno od onoga što se čini. Promatrač stvara stvarnost jednostavnim promatranjem, ili to je pokus koji pokazuje da cijeli svemir postoji na temelju iskustva.
Kako god, ali samo svjesno razmišljanje vodi do razumijevanja. Obično krenemo sa pretpostavkama, mjerimo ih s istinitošću našeg iskustva.
Čovjek je veoma sićušan ako gledate njegovo tijelo; čovjek je veoma glup ako gledate njegov um, ali čovjek je veoma širok ako gledate njegovu svijest. Tri stvari se susreću u čovjeku. Širina, beskonačnost se susreću u njegovoj svijesti, u njegovoj svjesnosti. O tome bivate svjesni kada meditirate: granice se pomjeraju i nestaju.
Razumijevanje se ne odvija u umu, to je izvan uma. To je trenutak kada Svijest doživljava samu sebe izravno i svjesno.
(U ovoj temi vrijedi načelo Svjesnost je Sebstvo — svijest je ego, koristi se i obratni smisao).
Svjesnost je Bog — svijest je Božja manifestacija.
Svijet iznutra i svijet izvana nisu dva odvojena svijeta. To su dvije različite razine istog svijeta. Svijet je mentalan, svemir je mentalan, sve je um. Kako gore tako dolje, kako unutra tako vani. Ovo je tajno znanje. Dvije najvažnije vrste znanja su tajno znanje i upravljačko znanje. Jedan vam daje svijest, drugi vam daje moć.
Tajno znanje je znati kako stvari funkcioniraju i razumjeti što se događa. Razlog zašto je tajna je taj što se obično ne zna. Toliko je moćan da samo oni s uvidom i percepcijom mogu cijeniti njegovu vrijednost. Samo svjesni ljudi mogu vidjeti stvarnost onakvom kakva ona uistinu jest.
Mora se, u nedostatku bolje riječi, doživjeti izravno (ali to nije iskustvo, ili nešto što bi se moglo iskusiti, u principu, to je samo Biće, čista tišina. Vi (univerzalno “ja”) možete samo postojati, u carstvu tišine, (Svjesnosti) izvan svih vidljivih sadržaja, ne radeći apsolutno ništa, samo prebivajući u toj “mističnoj” tišini (postati jedno s Ne-Činiteljem). Kraljevstvo tišine je uvijek ovdje, Svjesnost je u superpoziciji s područjem sadržaja (svijest), što je temeljni uzrok zabune o našem istinskom Sebstvu (Tat tvam asi).
Svjesnost nije koncept, već samo Biće, sama egzistencija, ono što je trajno, Jedinstvo bez atributa, univerzalni tihi Promatrač (i to je jezična zamka, budući Ona nije objekt, To je sam univerzalni Subjekt, ili, još bolje, ja sam, kojeg me svi dijele), koncept koji se često zanemaruje kada se raspravlja o svijesti. Zanimljiva činjenica da čin promatranja utječe na promatrani sadržaj, ne samo u kvantnoj mehanici, već i u našem izravnom iskustvu: kada misao izroni iz Praznine, ovisi o pažnji (tj. biti promatrana) kako bi evoluirala u tok misli, inače se vraća u Prazninu prilično brzo (većina ljudi je imala to iskustvo kada im je nešto palo na pamet, ali se nisu mogli sjetiti što je to bilo nekoliko minuta kasnije.
Ono, što većina naziva Bogom, ne postoji, to je sama Duhovna dimenzija, možemo reći i Čista Svijest, ili Biće ili ono što jest (ne objekt, stvorenje, entitet ili, zapravo, bilo što što bi se moglo opisati jezikom ili bilo kojom drugom sposobnošću svijesti). Slobodno izbjegnimo etikete kao nedualizam, monizam itd. to jest vjera u jednu stvarnost, gdje je svaka odvojenost iluzija i postoji samo Jednota (zapravo, ne postoji, već ono je što je).
Ali bilo koji navod o Bogu  ne predstavlja odgovor. Mudraci vidioci su zapisali te opise, ali su upozoravali da oni nisu ključevi života, prosvjetljenja. Koja je tajna ljudskog življenja? Tajna je: živite sa punom sviješću. Nemojte pipati u mraku. Nemojte hodati u snu. Hodajte svjesno. Bilo što da radite, to nije bitno – čak iako je beznačajno nalik otvaranju i zatvaranju očiju – činite to smisleno, radite to svjesno. Ko zna? Možda sve ovisi o tom neznatnom djelovanju, otvaranju i zatvaranju očiju?
Svi koncepti služe samo za uvjeravanje intelekta i da treba tražiti svijest, a izbjegavati svijest. Pokušajte razumjeti taj paradoks, zato što odgovor nam se ne može dati. Odgovor se ne nalazi ni u jednoj operaciji svijesti.
Pružiti  logiku i emocije umu koji želi istinu je kao davati slike hrane gladnima. Svijest je materija, i misao, i sve ostalo što je prolazno, cijelo područje sadržaja, i neprestano se grana na fraktalni način, uz pomoć pažnje. Pažnja naizgled igra temeljnu ulogu u funkcioniranju svijesti, to je ono što obasjava svjetlost na objekte u polju svijesti, čineći ih svjesnim iskustvima. Ako se zalijepi za neki sadržaj, npr. misao koja se spontano pojavila iz Praznine, ta misao će prerasti u tok misli, gdje bi se pažnja mogla potpuno zaplesti u neki mentalni proces, da ga ne gleda sa strane, nego gleda svijet iz perspektive tog mentalnog procesa, naš ego je također mentalni proces. Možete sebe/svoj ego gledati s distance ili obrnuto, tako većina ljudi troši svoje dane, npr. žive mehaničkim navikama. Postoji samo jedna istinska stvarnost, Biće, Život, dok su sve odvojenosti iluzorne.
Sve u carstvu svijesti/sadržaja spontana je beskonačna igra, zbivanje, bez početka i kraja, dok univerzalni tihi Promatrač strpljivo i pozorno promatra sve, cjelinu svijesti i njezinu aktivnost, beskonačnost Staza istovremeno…

Način izlaska iz uma je da postanete svjesni uma i njegovog mehanizma, sjećanja, mašte, misli, želja i izmišljanja. Taj promet je prisutan, neprestano se odvija. Vi samo trebate prisustvovati po strani i promatrati što prolazi, ali bez prosuđivanja, bez procjenjivanja. Samo kao obično ogledalo koje odražava što prolazi, bez ikakvog objašnjenja, samo promatranje. U početku će to izgledati teško jer smo navikli stalno sve tumačiti. Ali sa malo strpljenja, bivanje u tišini, ne čineći ništa, samo posmatrajući – to će doći. A kada to dođe, to otvara jednu sasvim novu dimenziju. Samo svjedočenje, isto kao kada ogledalo svjedoči što je prošlo ispred njega – to je svjesnost. Ta svjesnost vas vodi iza uma, to je istinska meditacija.
Nema cilja u životu. Sami život je cilj. Velika je tajna da tajne nema.
(Nivo teme je dimenzija uma, illuzije)

girija.info