Kao amfora na dnu mora,

na kraju jednog vremena,

na dnu gdje nema Sunca,

gdje nema zlatne boje,

a ovo nisu moje boje..

I dok slijepa vidim i gledam

i dok me nema za mene,

a ima me za svakog,

još uvijek me očaravaju sjećanja i sjene

I još uvijek znam,

da tu nema mene…..

A kad iz krajolika Zemlje oduzmem svoj lik

kad iz sebe uzimam sebe,

polako.. tajnovito.. čudno i nezrelo…

kao ledom pokrivena,

kao ljubavlju sakrivena,

kao mržnjom obasjana,

kao mjesečinom odlutana…

zalutat ću još samo jednom

u te tvoje lijepe plave oči..

i znam, odvojit neću moći

od tebe taj pogled..

odvojiti od sebe tvoj lik,

magijom tiho prosanjan,

mjesečinom jasno obasjan,

ljubavlju zaboravljen i oživljen…

Tu si…

glazba je zarotirala

sva nebeska tijela Sunčevog sustava,

u arteriji pulsiram još uvijek samo ja ..

bez vremena..

bez porijekla..

bez ikoga..

Zlatnu nit provuci do mog srca

i shvatit ćeš tajnu.

 

https://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=24067

 

http://www.digitalne-knjige.com/varga5.php

 

http://shadowofsoul.blog.hr