TA DIVNA PRIRODA
Kad te svlada malodušje i pomisliš da je zbog kiše život mračan,
Ti ne traži sunce na nebu,
Već zagrli vjetar da čuješ njegovu slavnu pjesmu:
„Ako voliš kišu kao i sunce,
Tada ne može biti nesretan,
Sve je u ljudskom umu;
Jer u njemu se krije sveti zdenac života,
Iz kojega piješ vjeru, znanje, sreću
- ljubav prema čovjeku i prirodi”
I ovih kišnih dana mnogi ljudi malodušno gledaju u mračno nebo moleći se ponizno u sebi za malo zlaćanih sunčanih zraka...
Ipak...Ipak dragi ljudi...Ipak moram priznati,
Da u meni radosno kuca srce pri svakom dodiru kišne kapi...
Nije to samo zbog toga što u kapi kiše vidimo odraz neba,
Već i zbog toga što u kapi kiše vidimo odraz našeg postojanja
-otisak Njegova veličanstvena stvaranja:Dokaz da Bog postoji...
Priznajem: Sunce volim jer iz njegova topla duha pijem život!
A tko ne voli sunce usred pljuska!? Reći će skeptik na drugom kraju svijeta-gdje sunce danima miluje zlaćano lice pustinje-.
Kada pustim da moj glasnogovnik bude srce,
I onaj čovjek na drugom kraju svijeta,
Jasno će čuti odu životu srca radosna;
I kad zlaćano sunce putuje nebeskom stazom,
Poput nekog duhovnog kovača koji kuje pravi sklad u ljudskim dušama;
I kad mračni oblaci pred sudbinom ne obaraju pogled,
Jer kad su oči prirode zamagljene suzama,
Onda je čovjek taj koji ne vidi dobro;
I kad kiša danima i noćima miluje lice Zemlje i čovjeka...
I kad bratski vjetar puše u jedro života...
I kad pahuljica raširi svoja anđeoska krila...
Moje srce će klicati od sreće i blagostanja,
Jer osjeća da bez Njih ne ma života!
Walter William Safar