PLANINSKI POTOCI

Iznad čovječanstva vije se šapat,

Poput šišmiša u izmaglici,

Da je voda bez okusa i boje,

Ali ja osjećam čovječe,

Da bez vode nema mirisa cvijeća,

Nema iskre u očima,

Baš kao niti osmijeha na licu orača,

Zar ima boljeg okusa od vode na ispucalim žednim usnama,

Čovjeka i Zemlje?!

Zar ima ljepše boje od duge,

U očima čovjeka,

Kad utaži žeđ u bistrom planinskom potoku?!

S mirom putujte moji dragi planinski potoci,

U zemlju boja, divnu zemlju plemenitih uspomena,

Putujte s dahom Slobode,

U tihi svijet plavih sjena,

Da u predvorju zemaljskih dvera,

Sijete sjeme nova života.

Kako je divno gledati bistri planinski potok,

Što sad plaho putuje,

Po licu te treptave,vlažne, zelene doline;

Kako je divno gledati vjetar,

Što sad bratskom nježnjošću spušta,

Kišnu kap na njezino djevičansko lice,

Da sja poput biserne suze.

Samo da me cesta snova odvede na izvor planinskog potoka;

na izvor planinskog potoka;

S mirom putujte moji planinski potoci,

U daleke doline olovnih tišina.

U beskonačnosti Božjeg kraljevstva,

Vi pronađite svoj skromni dom,

Da potok svoju bratsku rijeku nađe,

A rijeka čovjeka,

Moji bistri planinski potoci,,

U ljetnim danima rado vas imam,

Kad je dolina mog djetinjstva,

Zaodjenuta bjelim laticama cvjeta novorođena ,

Kao djevica pred udaju,

Vi, Moji bistri planinski potoci,

Začeti ste iz tisuća,

Desetina tisuća,

Kišnih kapi,

Čovjeku ste neiscrpno vrelo života,

Vrelo koje vječno teče,

Koje hrani čovjekovu dušu,

Koje potiče čovjekovo srce,

Da ponizno kliče:

Slava ti Živote!