Što je to potrebna, a što nepotrebna akumulacija znanja? Potrebna mi je svjesna akumulacija. Nesvjesna stalno djeluje. Ona stoji na putu protoka istinitih svjesnih informacija. Svjesna informacija je osviještenost nesvjesnog, to jest onog što udišem. Informacije djeluju dvosmjerno. Iz atmosfere dolaze sve informacije. Ja svjesno moram odabrati koje ću prihvatiti, a ja to ne činim. Kako dođu, tako i prođu, ostavljaju sve znanje koje ja ne znam koristiti. Za mene se poput magneta zalijepe one informacije koje sam akumulirala svojim iskustvima.

Sva akumulacija znanja mi je potrebna da bih opstala u fizičkom svijetu. Ja još tvrdim da mi Bog ništa ne daje, a ne mogu doći do znanja što mi to daje, jer ne znam što je znanje u svojoj suštini. Znanje je povratna informacija koja mi dolazi iz atmosfere ili povratna informacija od drugih ljudi i od mene same. ''E, hebiga'' kaže Bosanac. Sad mi je jasno zašto ga zovu glupi. I kako da ovo što pišem netko vjeruje jednom Bosancu? S nesvjesnim sam se odvojila od tog izvora i stvaram svoju svijest ili još gore, ja mislim da je to moja svijest. To uopće nije moja svijest. To je svekolika svijest koja mi ne daje odgovore za moje postojeće stanje svijesti. Ja svoje svijesti i nemam, osim u sjećanjima na iskustva. Što bi se reklo, uzalud lupam glavom o zid.

Zapravo odgovore stalno dobivam kroz komunikaciju s riječima od drugih ljudi, ali ih ja ne čujem. Zapravo čujem ih kroz osjećaje i misli ali nemam spoznaju kako da ih svjesno riječima selektiram i transformiram u one koje ja hoću. Da mi je ovo nekad netko objasnio na ovaj način, možda bih i shvatila. A ovako proživjeh u neznanju 53 godine. Pitaj, Anđo, sebe ako nemaš koga drugog, taj drugi i tako ne postoji. Dolazimo na svijet jedan za drugim da bi pomogli onom jednom da shvati kako djeluje misaoni kozmički zakon atmosfere. Sa znanjem jednog sve se transformira po principu što zna jedan majmun u Europi ubrzo sazna i onaj koji je u Australiji. Moram priznati da će uvjerenje o bosanskoj gluposti ispariti. Idejna širina otvorenog Bosanca se napokon isplatila kao nevjerojatno intuitivno saznanje njegove iskrene otvorene svijesti.

 Kada sam ja stvorila tu svoju svijest? Stalno je stvaram u međuodnosima kao sjećanje na prošlost i skrivanje istine u sadašnjosti, što mi daje iskrivljenu informaciju za budućnost.  Iskrivljena informacija. Ne razumijem kako je informacija iskrivljena? Nerazumijevanjem pravog stanja svijesti.

Nerazumijevanje pravog stanja svijesti tako, znači, nastaje. Da zaključim: nerazumijevanje nastaje sjećanjem na prošlost i skrivanjem istine iz prošlosti u sadašnjosti. Nerazumijevanje nastaje kada jedan drugome kažemo: ti to ne znaš, ja znam, bolje ti je to ovako. A atmosfera nas gleda kroz naše unutarnje treće oko koje mi ne znamo koristiti i zabavlja se „sve u šesnaest“: Samo se vi igrajte i tražite znanje! Kada ga budete znali koristiti, tada ćete ga dobiti da i vama služi.  Misao i osjećaj svjesno –  riječ i djelo istovjetno. Pa ti sad budi pametan! Odsad ću ponavljati kao papiga: misao, osjećaj, riječ, djelo –  misao, osjećaj, riječ, djelo – misao, osjećaj, riječ, djelo...

To bi, onda, značilo da to atmosfera radi namjerno. Nadgleda sama svoj samorazvoj kroz nas i tako sebe usavršava. Kao kad majka nadgleda svoju djecu. I dok se mi razvijamo, mislima i riječima izvlačeći pouke iz proteklih iskustava, ona misli na našu budućnost. Njena akumulacija je sve znanje, a ja imam samo svoja iskustva koja ponavljam riječima i djelima. Sada razumijem da mi misli i osjećaji određuju kakve će biti moje riječi, a potom i mogući izbor djela. Po čijim iskustvima sam živjela do sada? To su bila iskustva svih ljudi u općem iskustvu, a određivalo ga je svekoliko ljudsko sjećanje. Ovog trenutka ja mogu svjesno odabrati svoju misao i osjećaj. Ne moram ih odmah izraziti riječima i djelom. Sada razumijem da sam sposobna živjeti samo po vlastitom iskustvu i mišljenju. Tko mi određuje ta iskustva sada imam pojma.

Trebaju li mi ta moja misao i osjećaj ili tuđe riječi i iskustva? Naravno da mi trebaju da vidim što sam sve naučila i što su naučili drugi ljudi. Moja misaona sjećanja i sjećanja drugih ljudi su me poticala na oprez i nepovjerenje stalnim mišljenjem o prošlosti i jednim manjim dijelom o budućnosti. Znači, sjećanja su mi odvlačila pozornost od sadašnjosti. Na sadašnjost uopće nisam mislila, a htjela sam se s njom povezati.

http://angelija.blog.hr/