Zima je… 

Vjetar nam miluje lice...i moji koraci su poput tog vjetra …tako  lagani…

Držiš me za ruku i šećemo  ulicama nepoznatog grada…

U meni neki neobjašnjivi mir…u meni svijet stvoren samo za nas…

A ipak … bojim  se …bojim se da ne nestanem u ovoj ljepoti… tvoje blizine…

I onda…tvoj stisak ruke u meni probudi  osjećaj sigurnosti…osjećaj da pripadam… tebi…

Sve jače ,i ja sad stišćem  tvoju ruku …želim osjetiti snagu tvoje prisutnosti…

Želim da ovaj put ispred nas nema kraj…

I znam ,da i ti osjećaš ove moje titraje …znam da osjećaš koliko toga imam u sebi …samo za tebe…

Zaustavljaš korake  na tren i…pogledom me …pitaš…

-Da…moje ti oči odgovaraju …i u samo nekoliko novonastalih koraka …odveo si me tamo…tamo gdje sam …svu  ovu ljubav …oslobodila … po tebi…

Ti si je prigrlio svojom nježnošću i svojim dodirima po meni …napisao …one najljepše riječi ljubavi…

…I  zbog tih riječi …i sad…kad si mi …daleko…kad te ne mogu dodirom probuditi … još uvijek čujem kako dišeš pored mene…još uvijek osjećam  stisak tvoje ruke…stisak koji me je odveo u onaj svijet…svijet stvoren …samo za nas…