Umjeće pokreta je sposobnost pretvaranja obične svakodnevne motorike u njegov svrsishodniji i ljepši vidljivi oblik.
Da bi doista ostvarili umjeće pokreta, njegov pravilan tijek i obujam moramo svijesno spoznati postupnosti, kojom pojedine dijelove tijela uključujemo u pokret. Taj slijed je već određen njegovom anatomijom i spiralnom dinamikom koja proizlazi iz zakona zlatnoga reza, odnosa po kojem je sve u prirodi pa i naše tijelo izgrađeno.

Slijedaći dinamiku zlaćane spirale po zakonu zlatnoga reza, mi moramo pokretu odrediti namjenu koja mu onda određuje i smjer.

4- D samospoznaja, pokret počinje u glavi, ne u mišićima.

Razmišljam o pokretu i osjećam kako misao dodiruje tijelo ljepotom sna koji budna sanjam.
Tada zaboravljam kineziterapiju kao struku i predajem se dionizijskoj opijenosti, mojih duševnih i tjelesnih stanja.

Sinestezija se širi mojim bićem. Mirisi jutra dodiruju moje misli i pretvaraju ih u zvukove djetinjstva. Postajem "dijete veselja i sreće", metafora kojom sam obilježila sjećanja na zoru mog života, riječi koje su ostale upisane u spomenaru mojih dječijih snova. Volim mirise jutarnje rose i volim igre s kojim sam rasla. Zatvorenih očiju osjećam toplinu žala od kojeg smo gradili kule i snove. Blaga poduka čovjeka koji me je učio životu je ostavila traga u mome sjećanju.

"Pokreti koji izviru iz središta tijela i postupno prelaze na pokrete udova, su slobodni, tečni i izvedivi u svom punom obujmu i obliku." govorio je pomažući mi da nespretnim rukama ne srušim izgrađen zamak.
"Što je središte tijela i gdje se ono nalazi?" pitala sam znatiželjno
"Čisto središte je jedna točka koja se nalazi iza tvoga pupka, ali da bi ga bolje spoznala i osjetila, možeš tvoju cijelu zdjelicu shvatiti ka središte."
"Zašto je ono tako važno?"
"Ako je zdjelica stabilna i nalazi se u svojoj dinamičkoj ravnoteži, onda je i tvoj trup i rameni pojas stabiliziran pa je pokretanje tvojih ruku skladno i precizno." pokazivao mi je te pokrete završavajući zadnji tornjić na zamku od pijeska.

Miris jutra pjeska i soli, toplina sunca koju osjećam na tijelu me unose u more. Sjećam se prvih pokušaja plivanja.

"Stabilizirana zdjelica i rameni pojas će ti omogućiti pravilno pokretanje ruku i nogu", glas koji pamtim cijeloga života još uvijek organizira motoričke karte u mom mozgu. Naučila sam plivati, a glava je, bez napora, ostajala iznad razine mora.
"Udahni, izdahni " njegovi dobronamjerni savjeti su u meni budili ritam pokreta.

Moj mozak je pamtio ritam disanja i usklađivao s korakom na dugim šetnjama. Taj ritam je ostao pohranjen u mom motoričkom pamćenju i ja sam ga kasnije uvijek pronalazila pri trčanju, plesanju i šetnjama gradskim korzom. Pronalazim ga i danas dok pišem ove rečenice i usklađujem ga s pokretima mojih prstiju na tastaturi računala.

Godine su prolazile, prestala sam graditi kule u pijesku, ali nikada nisam prestala slijediti misli koje su me učile životu. Anatomija, kinezilogija, neurofiziologija su se sjedinjavale u moju današnju struku, ali u univerzumu moga uma su još uvijek žive ideokinetičke slike djetinjstva.

Pokret je mjenjanje mjesta nekog tijela ili njegovog dijela u prostoru pod uticajem sile teže i težine tijela, u određenom odjeljku vremena, usmjerenom prema nekom cilju, energijom tvoje svjesti. To je proširena definicija pokreta i njome ga možemo bolje osmisliti i osvjestiti i osjetiti.

Što je energija naše svijesti?

To je ono što osjećamo kada plačemo i kada se smijemo. Ona je pokazatelj stanja u kojima se nalazimo, to smo mi kada se budimo, kada odlazimo u kupaonu, doručkujemo, odlazimo na posao. Mi smo  energija, mi smo svijest jer smo rođeni kao svjesno biće.

Naši pokreti su osnova i sredstvo kojim rješavamo sve životne zadatke, ostvarujemo životne ciljeve, ali sve to što mi radimo je izvan nas. Pokret je dio nas, pokret je naša svijest, naš život, pokret to smo mi. Ne sva, ali mnoga djela naših svakodnevnih pokreta su prolazna, nestanu kao što su nestajale i kule koje sam gradila u pjesku, ali pokret, svaki naš pokret ostavlja svoj trag u senzomotoričkim kartama našega mozga.

Rutinski pokreti, izvedeni bez razmišljanja o razlogu, a onda i bez istinske želje za njihovim izvođenjem, postaju naše "loše navike". Koristeći ih godinama mi ne osjećamo koliko energije, pri njihovom nesvjesnom izvođenju, nepotrebno gubimo.
Svijest o pokretu, koji sam sebe motivira, pomaže pri savladavanju neugodnih zadataka, koje nam nameće svakodnevica. Stvaralački um koji izrasta iz svijesti o tijelu, usavršava pokret, a tijelo oblikovano takvim pokretima postaje naše osobno umjetničko djelo.

Kineziologija i 4- D samomobilizacija

Slijedeći kineziloška saznanja i analizirajući svakodnevne pokrete otkrila sam osnovne prostor- vremenske odjeljke koji proizlaze iz same ideje, želje ili potrebe za izvođenje pokreta:

• odjeljak u kojem je tijelo samo instrument upotrebe,
  
• odjeljak u kojem pravac pokreta određuje i oblikuje svoj prostor, te ostvaruje svoju geometriju i djelotvornost
  
• odjeljak koji nastaje i traje ritmom, određuje tempo i dinamiku pokreta, usklađuje vrijeme s prostorom njegovog nastajanja.

Tijelo u svakom slučaju ne smije biti samo instrument upotrebe.

Svako, pa i najsitnije, pokretanje tijela bi trebalo biti sjedinjenje želje, uzroka i uspjeha, usklađivanje osjećaja koji pokret potiću i njegovog vidljivog vanjskog oblika te rezultata njegova izvođenja. Svjesnom  samospoznajom osjećamo želju za početkom pokreta u našim mislima i prelazak misaone u kinetičku energiju.

Urođena nam spiralna dinamika pretvara pokret u zlatnu spiralu kojom stvaramo prostor- vrijeme pokreta.

4- D samomobilizacija je metoda kojom svaki svakodnevni pokret možemo pretvoriti u umijeće.
Tada pokret prelazi granice običnosti i postaje izraz naše kreativnosti.

Kreativnost obično povezujemo s umjetnošću u kojoj ona pronalazi svoj pravi izraz.
Svaki čovjek nosi u sebi urođene nadarenosti, zatomljene mogućnosti, kojima utjeće na razvoj svoje stvaralačke inteligencije. Samo neki su rođeni da postanu mislioci, slikari, skulptori, glumci, muzičari, vrhunski sportaši.

Svi smo rođeni s mogućnostima pokretanja. One postoje u univerzumu misaono- osjetilno- osjećajnog u nama. Često zatomljene stvaralačke mogućnosti su od prvog udisaja do zadnjeg izdisaja u nama. Nesmijemo dozvoliti da naš svakodnevni pokret ostane u okvirima nasljeđenih sposobnosti.

Razvijajući svijest o pokretu ulazimo u čudesni svijet njegovog umjeća i sposobnost kreativnosti, sama od sebe, u nama raste. Kreativnost je čudesna mogućnost našega uma, kao tajnovita lijepa žena, željena, osvajana, karizmatična i nikada dokraja razotkrivena. Ona izaziva osmjehom, odbija pogledom, zanosi pokretom.

Kreativnost idealiziraju oni koji je nisu spoznali u sebi, a oni koji su je istinski spoznali tvrde da je nekada kao sotona koja život pretvara u pakao, jer je misao o njoj prisutna i u trenutcima bez spoznatih ideja.
Bilo kako bilo, jedno nam mora postati jasno, mi stavaralaštvo, tu često prikrivenu mogućnost, ne trebamo samo u trenutcima ljepote i pune inspiracije, ona nam je potrebna i u vremenu osobnih kriza, ona je nada u bezizlaznim situacijama, ona je snaga koja nas brani od monotonije i dosade svakodnevnog života.

Ta mogućnost često ostaje skrivena iza našeg misaonog  uma, a onda iznenada kao grom iz vedrog neba zatutnji u našoj svijesti i zasja ljepotom nove stvaralačke misli i postaje čudesni osjećaj iz kojeg proizlazi naša kreativnost, naše umijeće.

Da bi se to češće događalo moramo je u tim trenutcima prepoznati, osmisliti joj puteve razvoja i za nju zadržati vrata svijesti uvijek otvorena. Jedan od tih puteva neka bude i želja za umjećem pokreta.

4 D samospoznaja i govor tijela

Statistički gledano, najčešći sindrom " modernog građanina" je bol sustava za pokretanje. Za neke ljude je sindrom boli postao nepremostiva prepreka između utjelovljenog uma i tijela. Kada bi ti ljudi, svojim emocionalnim "Ja", naučili slušati unutarnje vapaje, čuli bi zov njihovog, bolom uzdrmanog i uvrijeđenog, tijela. Razumjeli bi njegovu pobunu nakon dugogodišnje šutnje i tihog nadanja nekom priznanju, znaku ljubavi, nekoj emotivnoj potvrdi međusobnog pripadanja, svojoj svjesnoj spoznaji. Tada bi prepoznali u tom sindromu poziv na samoosjetilnost, samoosjećajnost i samorazumjevanje.
Ne tražeći pravi uzrok toj pobuni tijela, spoznavajući samo bol ti ljudi slijede imperative o potrebi bavljenja sportom da bi ojačali svoja tijela i smanjili riziko od ozljeda i bolova. Sport je danas za mnoge postao nešto kao nova religija, a oni su zaboravili povezivati pokret i molitvu. Religija ne ljeći ona smiruje.

"Ojačajte tijelo sportom, pa će bolovi prestati" je često izgovorena parola koju ne žalost mnogi slijede ne znajući što čine. Medicinski je dokazano da snaga nije lijek protiv bolova, snaga je sredstvo za održavanje korektne geometrije tijela i pokreta.

Kineziolozi studiraju korektan slijed pokreta i osmišljavaju ga u svim sportskim disciplinama. Sportaši od samih početaka uče sjediniti univerzum misaono- osjetilno- osjećajnog u sebi sa geometrijom tijela i pokreta.

U sportu, nažalost još uvijek, nema univerzalne tehnike kojom bi tijelo zaista oslobodili od bolova. A "običan" čovjek neupućen u kinezilogiju i biokinematiku, ako mu se ne objasni, ne može znati da treningom snage, bez korektne geometrije tijela i pokreta, više šteti svom tijelu nego mu pomaže.

Misaonim konceptom, kojem sam dala radni naziv "Manu propria kineziterapija", želim kod mojih pacijenata osmisliti geometriju tijela da bi geometrija njihovih pokreta bila korektna. Slijedeći odjeljke po kojima se pokret razvija spoznala sam da jedino u prostor- vremenu možemo razvijati samosvijest, svijest o pokretu i pretvarati ga u svoje umijeće. Prostor- vrijeme je dimenzija u kojoj svojim svjesnim postojanjem živimo.

4- D samospoznaja je metoda kojom pokušavam naučiti pacijente da misaono ulaze u svoje zglobove i tu u dubini trodimenzionalnog prostora osjete ritam i izvorište dinamične zlatne spirale svojih pokreta. Trenutak, u kojem osjete da pokret nije samo podizanje, spoštanje, savijanje i ispružanje ruke ili noge u zglobovima, nego da je uvijek prisutna i mala rotacija koja pokret pretvara u spiralno- valno širenje, je trenutak spoznaje prostor- vremena, četvrte dimenzije našeg stvarnog postojanja.

To je u istodobno i trenutak spoznavanja da im 4- D samostabilizacija zgloba olakšava uspostavljanje pravilne geometrije zgloba.

Spoznajom prostora zgloba, iz kojeg se širi ritam i spiralna dinamika pokreta, pokret sam od sebe postaje 4- D samomobilizacija, jer pacijent svjesno slijedi cijeli tijek pokreta.

Poslije manu propria kineziterapije je pacijent spreman da svoje pokrete pretvori u svoje umijeće.

Umjećem svakodnevnog pokreta izjavljujemo tijelu ljubav, osvajamo ga lakoćom, samoosjetilnošću, samoosjećajnosti i samorazumjevanjem ga smirujemo i predstavljamo drugima njegovom punom ljepotom.