Utonula je u svoje misli,kao i uvijek kad bi poželjela pobjeći od gužve i žamora …Tražila je njega u svojim mislima ,al…nije ga mogla pronaći…Neki nemir uvukao se u njeno srce…Ono, kao da joj je govorilo da ga danas ne traži u mislima…ono joj je govorilo …da ga potraži… tu…među žamorom…među gužvom…
Da li da vjeruje srcu?
Da li da vjeruje nemiru ?
Da li da se okrene i potraži njegov lik?
Ne…to je ipak samo njena mašta…
Al…zvuk mobitela prekine njene misli…
Na ekranu…njegovo ime…
Na njenom licu osmijeh…i nekoliko prvih nespretnih riječi upućenih njemu…i zatim… šutnja…
Srce je bilo u pravu...
Stajao je ispred nje…i svi drugi su nestali…
Žamor je prestao…
Pokušavala je utišati srce ,jer ono je bilo u tom trenutku sve što se tada čulo …al nije znala kako…
Nije znala gdje prvo da ga poljubi…Nije znala …ništa…
Al…on jeste…
Uzeo je njenu drhtavu ruku i poveo je sa sobom…
Nestao je cijeli svijet oko nje…
On i ona…ruka u ruci …i…nakon samo nekoliko zajedničkih koraka …nestali su jedno u drugome…
Nestali su u dodiru usana …Nestali su u poljupcu …
irida
bglavac
