Dragi Magicusi, želim s vama podijeliti neka razmišljanja o tome kako možemo znatno povećati kvalitetu svojih života i života mnogih oko nas. Za početak, evo jedne istinite priče koja će ilustrirati moju poantu.
Bila je večer na bojištu Flamanskog područja, 24. prosinca 1914. Prvi svjetskirat je bjesnio pet tjedana. Vojnički rovovi su samo 30 do 50 metara udaljeni jedni od drugih. Neprijateljske trupe su u užasnom sukobu: vrijeme je grozno, posvuda zamrznuto blato i kiša. Zrak je ispunjen smradom mrtvih trulih tijela koja vojnici ne mogu pokupiti jer su tako blizu neprijatelja. Štakori trče uokolo u sve većem broju. Ljudi nemaju uvjete za spavanje i pokušavaju se odmarati stojeći u rovovima. To je ludo, nehumano i potpuno nepodnošljivo. I, kao što neki kažu: Nijemci su sve to započeli.

Odjednom, nešto se neočekivano događa:
Njemačke linije su zapalile svijeće na tisuće božićnih drvaca koja su im poslali od kuće, i počeli su pjevati božićne pjesme. Isprva su ostali vojnici mislili da je samo još jedna vraška ratna varka - ratni trik. Ali onda, jednako neočekivano, nastupili su empatija i suosjećanje. Shvatili su - njemački vojnici su se jednako bojali kao i svi drugi. Sljedeće što se dogodilo je čista magija: Svi vojnici - britanski, francuski, nizozemski, itd., su ustali uz bučno pljeskanje. Odložili su svoje oružje na stranu, potrčali preko bojišnice
i počeli se grliti. Povijesna procjena je da je te noći 100.000 vojnika stajalo mirno na ratom polju, rukujući se, dijeleći obiteljske fotografije, razmjenjujući darove kao što su kolačići i razgovarajući o apsurdnosti rata.
Čak i časnici!
Scena je došla do naglog kraja kada su generali u pozadinskim kasarnama čuli o čudesnoj empatiji i suosjećanju. No, to je druga priča ... koja je uzela živote osam i pol milijuna ljudi.
Poanta je:Jednom otkriveni i stavljeni u akciju empatija i suosjećanje - dvije prirodne kvalitete sviju - stvaraju čuda.

Tako, veliki svetac Bhaktivinoda Thakur pita: Oh, kada će se suosjećanje za sve duše probuditi u meni? Thakur daje tri praktična koraka kako postati suosjećajan u svom komentaru na Bhagavad-gitu, veliki duhovni klasik koji je zagonetno otkriven na bojnom polju prije 5000 godina.
Osoba koja želi biti suosjećajna mora:
1. Prvo postati svjesna da smo svi jednaki na razini duše.
2. Shvatiti da svatko od nas pati i uživa na isti način.
3. Čvrsto odlučiti da napravi nešto za uzdizanje drugih.

Suosjećajnost stvarno pomaže da vidimo Krišnu u svakoj životnoj situaciji: yo mam pasyati sarvatra
sarvam ca mayi pasyati
tasyaham na pranasyami
sa ca me na pranasyati

"Za onoga koji Me posvuda vidi i vidi sve u Meni, nisam nikada izgubljen, niti
je on ikada izgubljen za Mene." (Bhagavad-gita, 6.30)

Dobro je poznata činjenica da je u ovom trenutku naša planeta u krhkom stanju. Kako će se u budućnosti razvijati potpuno ovisi o tome koliko će se ljudi distancirati od izrabljivačkog raspoloženja i razvijati mentalni sklop empatije i suosjećanja.

Suosjećanje može biti dostupno, već je prisutno u vašem srcu. Međutim, možda ćete ga morati naoštriti praksom. Predlažem da svatko od vas, moji dragi čitatelji, prakticira svoju vlastitu samilost. Djelujte samilosno barem prema jednoj ili dvije osobe svaki dan. U vaš um može doći određena osoba, ili jednostavno možete djelovati suosjećajno u svom neposrednom okruženju. Obično to pomaže da se počne s empatijom - napustite svoje gledište i podržite njihovo. Tada gledajte kroz njihove oči sve dok se ne počnete osjećati poput njih. To je moguće - ne zaboravite priču s bojišta.
Odmah ćete primijetiti promjenu u atmosferi, promjenu energije. Zatim pokušajte djelovati na temelju tolerancije, opraštanja i osjećaja istinske duhovne jednakosti.

Ponavljam: čuda će se dogoditi u vašoj okolini - vaši odnosi će se uvelike poboljšati i sve će se promijeniti na bolje - jednostavno zato što je Bog zadovoljan. To ozračje empatije i suosjećanja će se tada širiti, polako, ali sigurno, gotovo kao što proljeće donosi rađanje cvjetnih pupoljaka i transformira snijegom pokrivena područja. trebamo samo započeti.

Neka ova godina bude godina u kojoj ćemo svi djelovati na temelju suosjećanja. To će biti naša najbolja godina. 100%! Ne zaboravite na suosjećanje prema životinjama. Mnogi jeftino izjavljuju kako vole životinje, a jedu njihove leševe ne mareći za agoniju kroz koju prolaze mnoga Božja stvorenja. Ovo me podsjeća na Isusa Krista koji se pred Božjim hramom u Jeruzalemu, motkom razbijao tezge na kojima su bezbožni ljudi prodavali meso.