Mi ljudi smo dvije stvari.  Mi smo Božansko, jedno s Čistom Svjesnošću, Apsolutnom Stvarnošću, doslovno ne odvojeno od toga.  A mi smo jedinstvena, individualna bića koja sebe doživljavaju odvojenima i drugačijima od svega izvan sebe – kamenja, drveća, drugih bića, pa čak i Boga.

 Taj osjećaj odvojenosti dolazi iz našeg uma + uvjetovanosti.  Platforma je dualitet. Kao pre-spoznajne bebe i dalje se doživljavamo kao jedno s Cjelinom, ali kroz vrijeme i uvjetovanja svuda oko nas – u osnovi svijet prepun ljudi koji su odlučili da su odvojeni (i možda u konkurenciji) jedni s drugima –  mi to upijamo u naše rastuće umove, i dok odrastamo  prilično smo uvjereni da smo i mi odvojeni i natječemo se sa svima i sa svime ostalim, zbog ljubavi, pažnje i osnovnih životnih potreba. Ta suštinska pogrešna identifikacija i naša posljedična nesposobnost da se doživimo kao jedno s cjelinom, vode naš život od te točke nadalje.  Sve su to umne pojave. Učinit ću sve da zaštitim i preživim svoj „odvojeni“ tijelo-um-ego, da zaštitim „odvojena“ tijela mojih najmilijih i da uživam u svom vlastitom „odvojenom“ iskustvu ispunjenog života, ispunjenog vlastitim dobrim vremenima (ja i moji užici… ne vaši!).

Dvojnost, dualnost nastaje kad postoji mentalna reaktivnost.  Mentalno reagirate kad vjerujete u to na što reagirate. Vjerujete da je nešto stvarno. I za to stvarno vam postoji prijetnja, tada reagirate. Vaša reakcija proizvodi emocije koje potvrđuju stvarnost onoga na što reagirate. 

Ovaj proces „mentalnih reakcija“ dolazi i raspušta se samo kad ste svjesni svojih reakcija, pa stoga izravno vidite da vaše reakcije proizvode ovo iskustvo, a ne stvarnost.

Svjesnost vaših mentalnih reakcija dovodi do uvida u njihov izvor. 

Put do samo-razumijevanja leži izravno kroz svjesnost vaših mentalnih reakcija. Kad ste svjesni svojih mentalnih reakcija, javlja se unutarnja spoznaja da sve one proizlaze iz onoga za što vjerujete da je stvarno. Vidite da imate puno obrambenih i sebe zaštitnih ideja o tome što će vas zadovoljiti. Upravo zbog tih ideja koje zamjenjujete sa stvarnošću mentalno reagirate. Sve dok niste svjesni svojih mentalnih reakcija, vaše reakcije proizvode emocije koje nastavljaju vaša pogrešna uvjerenja o sreći. 

Stoga čim izravno promatrate vlastite mentalne reakcije, vidite izravnu vezu između vaših mentalnih reakcija i vaših uvjerenja, i shvaćate da vaše mentalne reakcije proizvode dualističku stvarnost koju doživljavate.  Stvarnost dakle nije suštinski dualistička.

Ključ svega, da biste razumjeli sebe, uključujući instinkte i druge impulse,  je svijest o vlastitim mentalnim reakcijama. Kad vidite svoje mentalne reakcije, jasnije, šire, spoznajno vidite da se temelje na tome tko vjerujete da jeste.  Sve dok reagirate, vaše reakcije potvrđuju, nastavljaju i jačaju onog za koga mislite da ste.

Morate promatrati što sami doprinosite svemu što doživljavate.

Jedini način da steknete ovu potrebnu svijest o vlastitim reakcijama je vratiti pažnju na sebe, umjesto da promatrate ono što proživljavate (poput tijela, uma, misli i osjećaja).  Razvijte svijest o tome tko ili što doživljava vaše tijelo, um, misli i osjećaje, bez pokušaja da shvatite tko ste ili što ste.  Kad definirate tko doživljava, ono što ste definirali je mentalni objekt koji doživljavate (subjekt). 

Stoga ono što ste definirali niste vi. Iskusni objekt nikada ne može postati vi (subjekt).  Postoji samo pogrešna identifikacija u kojoj vjerujete da ste (subjekt) ono što doživljavate (objekti).

Postoji mnogo načina da prestanete razmišljati o sebi i time ne budete toliko upleteni u svoju  umnu priču.  Klasična praksa smanjivanja ega kroz stoljeća budizma, islama, kršćanstva i hinduizma je stavljati druge na prvo mjesto, razmišljati o njihovim potrebama – a ne o svojim, i zaboraviti na sebe u službi drugih.  Muslimani to nazivaju Itahr, budisti se pozivaju na praksu Anattaa, hindusi nesebično služenje Seve i preporučuju praksu Karma Yoge, a naravno, kršćani na Kristovu vrhovnu žrtvu vlastitog života u svrhu služenja čovječanstvu gledaju kao na krajnji duhovni model . Onaj kome se čini prirodnim da potpuno zaboravi na vlastite brige u službi drugih ili u potpunom podčinjavanju svom učitelju ili guruu, često može doživjeti taj osjećaj da je potpuno probuđen ili prosvijetljen mnogo brže od onih koji “vježbaju” poznate  i često skupe plaćene tehnike.

Prava stvarnost nije u našim glavama.  Ništa ne može biti nestvarnije od naših vjetrovitih, kratkotrajnih misli, briga, prosudbi i raspoloženja.  Naše misli su samo ništavilo, za njih nema “takvosti”.  Dođu, odu, promijene se svake sekunde. 

Zapravo, jedina stvar koja dokazuje da je misao stvarna, jest druga misao.  Kako besmisleno!  Dakle, tražeći u svojoj glavi odgovore, mir, istinu, stvarnost ili što god je apsurdno.  Istina i Jedinstvo mogu se pronaći jedino izvan vaših misli, iz vaše glave i u Realno.  Dakle, kad god osjetite da razmišljate o tome kako ćete se osjećati bolje ili prosvijetljenije, imajte na umu da je to začarani krug, nikada nećete pronaći ono što želite tamo i izaći ovdje u Stvarni svijet Čistog  Bivstvo i vječno sada.

Krajnji uzrok dualnosti je doživljavanje sebe kao sebe sastavljenog od oblika.  Oblik ima granice, što je samo iskustvo dualnosti.  Teorija ili vjerovanje samo po sebi ne mogu proizvesti dualnost.  Dvojnost nije uzrokovana semantikom.  Dvojnost se ne može spriječiti korištenjem riječi na drugačiji način. Kada se granice otope kroz svjesnost vaših mentalnih reakcija, otkrivanjem što znači nemati izbora, a time i ne reagirati, vaše iskustvo bivanja sobom, odvojeno od drugih i okoline, rastvara se.  To se događa bez obzira na vaša uvjerenja, filozofiju i religiju.

Drugim riječima, kada mentalno reagirate, doživljavate dualnost.  Kad ste svjesni svojih mentalnih reakcija i njihovih učinaka i otkrijete što znači uopće ne reagirati, dualnost se ne može pronaći nigdje.

“Ovdje smo da se probudimo iz iluzije odvojenosti.”  I doista, uvjerenje da smo odvojeni jedni od drugih ili bilo čega u Svemiru potpuno je iluzorno.  Postoji samo Jedno i ne postoji način da se Jedno odvoji od sebe ili bilo čega drugog, jer ne postoji ništa drugo.  Samo ako se Jedno manifestiralo u mnogo milijuna, bezbroj oblika, svjetova i bića, moglo bi se odvojiti od bilo čega.  Ali nije.  Čini se samo da se manifestirao u neograničenoj blagodati različitih oblika, prema našoj ograničenoj mentalnoj percepciji. 

Iako se čini da preuzima maske mnogih, Jedan je i dalje samo Jedan.  Ali naš mozak ne može shvatiti kako nešto istovremeno može biti Jedno i Mnogo, a ne odvojiti se ni od jednog, istovremeno – jednostavno nije u dosegu naših majušnih umova da to razumijemo.  Riba ne može razumjeti što je voda, može biti samo u vodi, uronjena u nju i izvana i unutar tijela.

Evo korisne analogije koja nam može pomoći da steknemo osjećaj kako smo oboje Čista svjesnost i jedinstvena, „odvojena“ bića:

Zamislite sebe kako gledate nepregledno more.  Ovdje u Rovinju  često šetam plažom i liticama, ali ako nemate more u blizini, samo ga zamislite.

More ili Ocean je beskrajno tijelo uzdizanja, lelujave vode s neizrecivim, nespoznatljivim dubinama, veličanstveno svojom cjelovitošću i veličanstvenošću.  Sada se usredotočite na neke od valova i vrhova bijelih vrhova koji se grme, kotrljaju, a zatim ponovno upijaju u nepregledni ocean.  Jesu li valovi jedno s oceanom?  Nikad nisu dio oceana?  Uvijek su dio plavog oceana, ali kad se zalijepe za bijele vrhove, nazivamo ih valovima i na trenutak se čini da su nešto malo drugačije od same oceanske mase.  Svaki od njih ima jedinstveni oblik & oblik;  dva vala nikad nisu slična.  Dakle, svaki je jedinstven i ima svoj vlastiti jedinstveni doprinos ukupnom izgledu i osjećaju oceana.  Zatim nestaju natrag u ogromnom plavetnilu.

“Hodajući, nema šetača, samo se hoda
Disanje, nema daha, samo dah
Razmišljajući, ne postoji mislilac, već samo misli ”

girija.info