 Dobar dan, gospodine uredniče taj i taj, pisac sam…

 Znam…

 Po čemu?

 Odmah se vidi, krivo zakopčani gumbi, izlizane hlače, uvijek na galeriji, čarape raznih boja..

 Gle, još jedan takav par imam kod kuće…

 Skratimo, što gospodin nudi…

 Rukopis…

 Kakav?

 Drama, komedija ili farsa, možda i tragedija…

 Sve u jednom?

 Čini mi se, naime, životopis…

 Ne tražimo djelatnika…

 Htjedoh reći, životopis je u privitku. Pišem po narudžbi…

 Hvala. Popunili smo repertoire naredne tri sezone…

 U redu, može post mortem…

 Čije..

 Moje, naravno…

 Umrite odmah, znate da će kasnije biti skuplji ukop, društvo će se pobrinuti za ostalo…

Pisac odlazi, vedar:“Živim!

Pisati dalje ili ne – piti ili ne piti…“

- (nešto pobrk'o, da bog urednik onaj crko'…)…

Ne griješi dušo, ''sotona' te je kuš'o.

Kažu upućeni, tekstova dobrih nema. Lucidna osoba – drijema.

Naši pisci, koje li zlobe (u Jazavcu uprizoreno, čini mi se),

- Imaju duža prezimena od broja objavljenih djela…

Stvarno, kome pisac treba?

Na portal neki svoje 'blago' stavit,

Tuđe vrijeme zlorabit!!!

Kad' dođe vrijeme tebe će nebo slavit!

- Ne kukaj, tako ti neba!

Točno, kad nas nebu, nek nas ...grebu. Pogodite točke.

Gle, gle, čuda!

U Tebi titra neka　nova žica!

Duhovitost skida naboj žestine,

Otvaraš dušu za nove - VEDRINE!

Čovječe, pa ti si za prave aforizme rođen!

Originalan, ne, više od toga - istinski stvaran!

Uz malo se riječi puno može naslutit' il dokučit'...

Tvojim riječima neka bude usko,　a　mislima – ŠIROKO!

Tad zablista i zasuzi, ne samo ljudsko, već i kameno - oko!

Pogledaj, piramidu duha stvaraš, od baze do　vrha - SJAJNU!

*

Dogovor pao. Čekam desetak minuta, pol sata.

Tebe nema, Prioriteti, nešto uskrslo, Isus (nije) valjda.

Ne javljaš se, a imaš dva mobitela, ja jedan.

- Znam – nisam Te vrijedan.

Dogovori su da se krše, ko zakoni, ograde što se preskaču.

A ljudi se tobož' vežu za riječi…

Kad se priviknu na laži,

Valjda ih to snaži.

- Što više reći.

*

Osjetljive duše čuju kako mišić puše.

„Gle brata“, došo' na vrata: „Što radiš pišče“?

- Ništa, nešto me pritišče.

„Zaustavi se malo, i ja sam živo biće,

Tebi govorim, pišče.

Na koljenima Te molim

(A ne znam klečati,)

Pogledaj me bar malo,

- Ja te volim“!

Gledam okeca mala, topla,

Dobacujem orah – hopla!

Stati! Tako smo pripitomili, valja

Ili tome slično,

Nevina bića bacajuć' – hranu!

A da smo znali, (što nismo) ostavili ih u prirodi,

- Najljepšem hramu!

*

Sretoh Te jučer, a mene obuze radost,

Mogao sam biti za to uskraćen.

Susret se desio baš u pravo vrijeme.

Ti okrenu glavu, ja shvatih,

- Tamo nije bilo – mene.

*

Nas smo dvoje ko' dvije kapi. Malo?

A kako nastaje potok, rijeka?

I grom miruje zraku,

- Al' plaši nas - jeka.

*

Izdaleka, sve se čini da je malo, priđem li bliže, gle, još manje?

- To su izgleda – sanje.

*

Ti si sve bolji – ni u snu me nećeš prokazat.

- Lako je reći, al teško dokazat.

*

U svemu tražit'　osjećaj mjere, molim,

Pohvala svakom, pa i odraslom - treba,

K'o dijete je kad ga pohvale - ode do neba.

Čini se da je bolje nekog nagradit nego kaznit,

- U svemu tražit'　osjećaj mjere, molim.

*

Lako je biti - genijalan,　

Dovoljno je imat - 　jal u genima!

Lako je biti pravedan - ali treba i dobar biti.

Najteže je iskrenom, živjeti s drugim

- I negdje se - skriti.

*

Čitam Tvoje pismo, dragi

(Ne)znani stvore,

Bolno i toplo riječi Tvoje zbore,

Piši dalje. Dan postaje ljepši!

Nije te briga tko te sluša?

Ti si na svojoj cesti,

Ali nisi sam(a)

- Srce te Tvoje - kuša.