Podigni sad svoja nevidljiva svilenkasta jedra,

ti galijo prepuna još neotkrivenog blaga,

ti karako tkana od krila malih leptira,

kreni u svitanje novog dana vedra,

plovi oceanom zvjezdina traga,

uplovi u luku čudesnog sjaja,

u ljepotu jednog jedinog,

istinskog zagrljaja,

dušom voljenog

beskraja.

 

Osluhni šaputavi lahor vječnih sanjara,

probudi njihova čula snom uspavana,

podigni sidro iz sretnih njedara,

povedi me valovima oceana,

mene lutalicu i obsjenara,

svemirskog stanara,

nebeskog čuvara,

sna stražara

i ključara.

 

Povedi me jutros u naslućene daljine,

među tužne i nesretne sudbine,

i budimo vrtlog putovanja,

zagrljaj životne miline,

da sretni nesretnima

darujemo vječnu

ljepotu naših

sanja.

 

 

Srcem srcu šapćem, slijedi krik uplašenog galeba, ponudi mu gutljaj ljepote. Rastjeraj oblake tuge nad hridima ljudske strahote. Suzama unutarnjeg neba gasi žeđ ožednjelima,  žednima u pustinji nespoznate ljepote, tragačima bisera, što cijeli život izvan sebe sreću traže. Vrati ljepotu osmjeha onima što otrovani tuđim strahovima, od sebe samih izgubljeni, pučinom života nesretni lutaju. Osuši suze na njihovim obrazima, gorke, nezaustavljive suze koje i bisere u crni prah pretvaraju.

 

 

 

Srce, ti čudesna galijo ljudske dobrote,

usidri se u njedrima gladnih ljepote,

u njedrima punim strahote,

u njedrima bez toplote.

 

Postani oaza u pješčanoj pustinji bez snova,

mak u usahlom žitu umirućih plodova,

voda u tugama isušivanoj Sahari,

žeteoc žetvi sretnih izazova,

ljubav u osjećaja pustari. 

 

Srcem srcu šapućem ovu baladu srca za sva luda i treperava srca na svijetu, za sve sretne i nesretne živote i zahvaljujem srcemsrcu za moju sretnu istinu o životu.

 

http://sretan-trenutak.blogspot.com