Svaki puta kada ulazim u kristalni labirint sjećanja, kada lutam koridorima lijepih uspomena osjećam omamljujući miris tvoga postojanja, mirišljavu stvarnost i rapsodiju boja našeg biverzuma. Alkemijskim vjenčanjem zgusnuti u tkivu vremena, ozrcaljeni među zvjezdama mi od suza stvaramo paperjaste oblake koji nas odnose u vječnost.Svilene niti vretenastog vrtloga grade mostove i sjedinjuju nas sa Suncem, Mjesecom i ovozemaljskim tlom, sa pješčanim žalom na kojem ostaju tragovi naših koraka i otvorene školjke iz kojih vadimo biserje sna. Svaki puta kada stignem do središta osjećajnog labirinta osjetim lakoću postojanja u podmorju uzdrahtale duše. Osluškujem šum mora i slutim zagrljaj pjeska i pjene, te vječne igre u kojoj izrastamo u bića koja ljube ljubav. Dok udišem svježinu zraka ćutim zagrljaj Amora i Psihe i sretna sam. Kada me dodiruju dlanovi tvoga neba spoznajem snagu zlaćanog kruga u kojem titra nit koja nas sidri u mirnom doku nježnih nemira. U ćilibaskom sjaju tvoga pogleda vidim uzdrhatalu leptiricu koja ispija medovinu sa tvojih usana i sretna sam. Da dragi moj dječaće očiju boje sna u tvom zagrljaju se rađam uvijek nova i ostajem uvijek ista kap vode koja dolazi iz zemlje, ostajem ona koja se utopila u tvom pogledu na prašnjavom peronu male željezničke stanice u dolini tvoga djetinjstva. Prelistavam srcem ispisanu ispovjest ljubavi, osluškujem tonove balade koju smo slušali slijedeći lastavice na putevima između južnog i sjevernog neba i čujem romor tišine sa izvorišta nutanje sreće.  

http://umijece-vremena.blogspot.com