SRETNI PROSTOR

Zadnjih desetak godina imala sam ured, skladište i mjesto za radionice u istom zagrebačkom prostoru. 50-tak kvadrata ukupno, u dvije etaže, jednostavno uređenih, ali iznenađujuće privlačnih ljudima. Nakon nekog vremena shvatila sam kako se – nakon radionice – mnogima ne ide doma, jednostavno bi ostajali još malo u prostoru koji je vibrirao toplinom zajedništva. Prostor nas je povezivao jer nismo bili sami u njemu, vrlo skoro ostavljen je trag na jednom od zidova: iscrtana kontura anđela kojeg sam, pronašavši ga jednog jutra, opipavala i opipavala sve dok mi nije rekao: – Ja sam Lamiel, ne možeš me opipati, ostavio sam ti trag, podsjetnik, ovdje sam i svuda sam!

I tako sam nastavila s radionicama u tom prostoru kojeg sam, u sebi samo, nazivala sretnim. Jer, tako sam se u njemu osjećala. Ali, već sam u prošlom tekstu rekla – vraćam se pisanju, prestajem održavati radionice, polovicu godine ću najvjerojatnije boraviti u Zagrebu, a polovicu izvan njega i došlo je vrijeme da sretni prostor postane sretan nekom drugom.

Da, prodajem ga!

Ne znam hoće li neki drugi anđeo doći s drugim ljudima ili će Lamiel nastaviti iscrtavati zidove unoseći radost; ne znam hoće li i u kojoj mjeri oni koji usele u taj prostor prepoznati njegovu energiju, ali anđeli će znati. Zato, ako tražite mjesto za ono čime se bavite i osjećate duboko u sebi da bi to mogao biti baš ovaj “sretni prostor”, javite se.