U tišini vremena, u jednom sretnom treptaju oka vidjeh alegoriju trenutka, drvo spoznaje koje obasjano mojim unutarnjim suncem baca sijenke na sve strane, sjenke koje postadoše putevi ka trenutku istine,
trenutku u kojem se sjedinjuje prošlost i sadašnjost, trenutku u kojem se samo sanja budućnost, budućnost koja izgleda kao kolaž, kao fotografija proizašla iz razlomljenog zrcala naše svijeti, oštećena nepravilnim lomljenjem svijetlosti u kristalnoj prizmi našeg postojanja.
Iznenada začuh suptilne tonove melodije koja me poziva u sretan trenutak svjesnog postojanja u vremenu
Poslušajte i vi ljepotu ovog čudesnog treptaja oka, trenutka, tog jedinog djelića vremena u kojem uistinu živimo svoj život!
bglavac
edin.kecanovic
