Datum objave: 04.06.2013

Mnogi od vas su do sada zasigurno čuli za teoriju reptilske zavjere. David Icke je najpoznatiji svjetski autor na ovu temu. Ukratko, bića četvrte dimenzije kontroliraju nas ljude koji se nalazimo u trećoj dimenziji. Pošto ta bića nemaju fizička tijela pomoću manipulacije nas pretvaraju u svoja vozila. Nadalje, njihova hrana je energija naše aure, pogotovo frekvencije straha. Stoga ta bića djeluju na političke strukture s ciljem izazivanja kaosa. Ona također otežavaju našu posjetu višim, astralnim razinama, jer bi to dovelo do našeg buđenja i spoznaje da im služimo kao hrana i da postoje više dimenzije postojanja kojima naš duh prirodno teži.

Krajem devedesetih imao sam česte astralne projekcije i vrlo žive snove. To su većinom bile jako teške noći, prožete borbom, napadom i bijegom. Niži astraliteti, demoni i reptili bili su moji uredni posjetioci. Isprva me sve ovo jako plašilo. Nisam znao što se događa, budio sam se u grču i znoju. Često sam morao upaliti svijeću kako bi napadi prestali. Tako me jednom prilikom u svjesnom snu napao demon i počeo daviti, a ja sam se probudio i još uvijek nekoliko sekundi osjećao stvarni pritisak njegovih ruku na vratu. Ponekad bi demoni skočili i legli na mene, a ja bih se probudio i vidio kako se posteljina pod njihovom težinom doslovce udubljuje pred mojim očima. Drugom sam pak prilikom čuo kako drveni pod škripi pod nečijim koracima i kako se kvaka spušta, a vrata sobe otvaraju "sama od sebe". Ne moram vam ni spominjati da fizički u kući nije bilo nikoga osim mene. Sve ovo su stvari koje bi normalnog čovjeka mogle izluditi.

Postavljao sam si pitanje koliko daleko ovi napadi mogu ići jer se granica sna/jave preklapala i utjecaj tih sila bio je jasno vidljiv na fizičkoj razini.

Sjećam se scene kada je mala grupa mojih prijatelja odlučila u prirodi raditi siddhi tehnike koje uključuju yogijsko letenje. Ta mi se ideja nije svidjela jer sam se u to vrijeme pribojavao da na ovaj način previše izazivamo tamne sile i da bi bilo pametnije da ove tehnike upražnjavamo "iza zatvorenih vrata". No grupa se odvažila i na zagrebačkom Jarunu smo odradili program.

Odmah sam znao da će se nešto loše dogoditi. Grupa se na povratku kući podijelila na dva dijela i obje su grupe bile napadnute. Iz čista mira na nas su nasrtali drugi ljudi i automobili. Prelazili bi tako pješački prijelaz, a jedan vozač, koji je imao izraz lica kao da je opsjednut, umalo nas je sve namjerno pogazio s podrugljivim i zluradim smiješkom. Drugoj skupini su prilazili čudni muškarci, prijetili i kesili se. Sve ovo događalo se u sigurnom kvartu, gdje inače nećete imati nikakvih problema, pogotovo u pola bijelog dana. Svi smo bili preplašeni.

Jednom drugom prilikom, nakon što sam napravio siddhije, u tramvaju su se počele događati čudne stvari. Putnici, koji su do malo prije izgledali i ponašali se sasvim normalno, odjednom u isti trenutak okrenuli prema meni i kao u nekom horor filmu okružili me stisnutih šaka te počeli bijesno škrgutati zubima. Mislio sam da će fizički nasrnuti na mene. No ovog se puta nisam prepao, jer je to bila toliko čudna i neočekivana scena da nisam ni stigao reagirati, a nakon jedne minute nevidljiva sila je popustila i ljudi se se vratili svojim prijašnjim pozicijama i gledali kroz prozor, gotovo nesvjesni mojeg postojanja.

Ovaj je događaj bio prekretnica, jer sam postao siguran da mi se zapravo ne može dogoditi ništa loše. Niži astraliteti ulazili bi u odsutne ljude i prkosili mi, ljutiti i nemoćni jer se moj duhovni napredak brzo razvijao. Mračne sile ne vole svjesne ljude. Prava je istina da se ti entiti BOJE svjesnih bića koji vibriraju ljubavlju i koji se vraćaju ili postoje u svojoj pravoj prirodi. Oni imaju sposobnost da te zastraše i sputavaju, ali nemaju dozvolu ni moć da te uistinu i spriječe. Postoje kontrolori koji ljudskoj rasi ne dozvoljavaju svjesni ulazak u više nivoe i postoje mnogi načini da se ljudska rasa pomoću straha drži uspavanom.

No o kome i čemu se tu zapravo radi? Po mojem istraživanju riječ je o dušama ili fragmentima duša koje su se odrekle Boga, koje mu prkose i mrze ga. Ova krajnja odvojenost dogodila se vjerojatno nekad davno u prošlosti, u svojevrsnim eksperimentima i kreiranju fizičkih dimenzija gdje su se mnoge duše "pogubile" i zaboravile svoju povezanost s Bogom i Svemirom. Postoje mnoge knjige koje se bave ovom tematikom no ni jedna mi za sada, uključujući i moja istraživanja, nije ovo u potpunosti pojasnila.

No, kako su mi moja daljnja istraživanja i noćni susreti pokazali, mnoge od tih duša zapravo silno pate. Odvojenost koju osjećaju je strašno bolna. Jedan dio njih brani tu zasebnu egzistenciju, tu poremećenost koja negira Boga i opću povezanost s drugim bićima, a drugi dio njih je itekako svjestan Božje stvarnosti i želi se vratiti na svjetlo. Žele biti prigrljeni, žele se vratiti kući, ali su još uvijek iz nekog razloga ljuti.

Moja noćna iskustva počela su se mijenjati. Od početnog bježanja i strahovanja, prešao sam u napad i otvorene sukobe. Konačno, uslijedila je i zadnja faza.

U jednom svjesnom snu napalo me desetak demona. Dobar dio noći to je bila makljaža kao u najboljim akcijskim filmovima. "Ispucavao" bih mantre od kojih bi demoni počeli cviljeti i gorjeti. U jednom trenutku, ni sam ne znajući zašto, stao sam raširenih ruku i zatvorio oči. Bio sam siguran u to da je neka sila uz mene i da sam potpuno zaštićen.
DOPUSTIO sam da me napadaju. Ovi su, vidno iziritirani, sve više navaljivali i sve što su mogli je prolaziti kroz mene kao da sam duh. Njihova me energija nije ni najmanje doticala.

Spoznao sam da je na razini Jednote svaka borba suvišna. Moja svijest je u neku ruku i kreirala "neprijatelja". Moj strah od ranjivosti je bila ta rezonanca koja je i privlačila ove entitete. U osnovi, i ja sam se, poput njih, osjećao izoliran od Boga. Razlika je bila samo u intenzitetu tog osjećaja, koji je kod mene bio puno manje izražen.

Uslijedio je još jedan svjesni san. Na razmeđi dvije dimenzije postojao je most koji je valjalo prijeći. Međutim, na mostu su se ispriječili reptili. Bila su to gadna i velika stvorenja. Tada se pored mene pojavio Krist i poveo me na drugu stranu. Dao mi je do znanja da se rješenje nalazi u nepružanju otpora, suosjećanju i ljubavi. Kročili smo u to mnoštvo koje je vibriralo krajnjom mržnjom. No ispod te mržnje jasno se razaznavao strah i očaj koji je vapio za Božjim oprostom. Ta su se bića bojala kako se više nikad neće uspjeti vratiti u Božje okrilje.
No unatoč tome bića su svejednako navalila na mene. Sjećam se da sam dobio udarac velikim rilom koje me zarezalo na takav način da sam se odmah probudio, a bol je bila stvarna i oštra, kao da me netko probo nožem. Naravno, fizički nije bilo znaka povrede.

Međutim, u meni nije bilo straha. Površno gledajući, ja sam taj koji je izgubio bitku i bio zaustavljen pred ulaskom u višu astralnu dimenziju, ali ono što se zaista dogodilo je to da sam razotkrio tajnu bića tame.

Oni zapravo vole Boga, ali si to ne žele priznati!

Moguće je da demone u prvom redu i viđamo jer u nama postoji komplementarna energija koja ih privlači. Morate shvatiti da tamna "sjena" postoji u većini nas. Tu sjenu, ili energetsku onečišćenost, možemo nazvati i ego identitetom i o ovome će biti više riječi u nastavku knjige.

Gledajući iz više perspektive, ne postoje demoni koji su izvan nas jer svi se nalazimo u Jednom, već smo mi ti koji se borimo sami sa sobom i drugim ljudima, a koje percipiramo kao potencijalne neprijatelje. Mi smo na neki način ti demoni koje viđamo u "snovima", ali mi smo i ti koji će tu tamnu stranu naše svijesti izvesti na danje svjetlo.

Može jedan mali vic? Nije smiješan, ali jasno ocrtava moju misao.

Što bi Indigo napravio da su ga, poput Budhe, napali demoni?

Pa... Razvalio bi ih!

Ovdje se nameću dva pitanja:
1. Da li ima nečeg lošeg u tome da se demoni razvale?
2. Kako se Indigo osjeća nakon što je razvalio demone?

Odgovor na prvo pitanje: Ne, nema ničeg lošeg u svemiru, tako da ni sam čin borbe sa demonima nije loš odabir. Ali moramo znati da svaka reakcija ima posljedicu, a to dovodi do odgovora na drugo pitanje:

Indigo se isprva osjeća ponosno, ali dugoročno osjeća frustraciju. Jer u redu ga čeka još hrpa demona.

Zaključak: bez obzira na naše pobjede, borba nas dugoročno umara.

Ratobornost i buntovništvo neke su od glavnih odlika indigo generacije. No duboko u sebi, oni osjećaju ogromnu tugu. Ljutnja je samo jedan od načina potiskivanja te tuge.

O indigo fenomenu znam mnogo iz razloga jer ga proživljavam iz prve ruke. No, s razine mog trenutnog razumijevanja, pogriješio bih da kažem da sam ja indigo. "Ja" uključuje identitet, pripadanje, kategorizaciju, odvajanje od Svega što jest. To pripadanje indigo generaciji u sebi nosi zamku jer time kao da si pristao na patnju.
Osobno sam sreo nekoliko autentičnih indigo ljudi i čak i oni, zbog svog pretjerano aktivnog mentala, nisu razumjeli da se samo nalaze na jednom stupnju evolucije. Većina njih je obilježena nepripadanjem, samoćom i velikim unutarnjim potresima, depresijom, ljutnjom i agresijom. S druge strane odlikuju ih izuzetne empatičke sposobnosti, postojanje na višedimenzionalnom planu, humanistički principi i razni urođeni duhovni uvidi.

Kako sam već i spominjao, iz mog trenutnog kuta viđenja, njihova je vibracija definitivno ubrzana, ali nestabilna i neuzemljena. Ne mislim ovo generalno, ali ovdje imamo mnoge ljude visokih duhovnih spoznaja koji su s neke "ljudske" strane često "zakržljali". Indigo fenomen dao je prostora da se veličaju te duhovne sposobnosti, što je i bio prvi cilj, ali rijetki su se zbiljski htjeli suočiti i s onim ostalim, materijalnim nivoima na kojima još uvijek nisu integrirani i razvijeni. To su najčešće pitanja financija, seksualnosti i međuljudskih odnosa.

U svijetu se desio jedan veliki raskorak i činilo se da ne postoji drugi izlaz osim živjeti u jednoj od dviju ponuđenih krajnosti- ili materijalnom ili duhovnom nivou.

Po meni valja pronaći novi model i integrirati obje dimenzije. Materijalno nastrojeni ljudi trebaju usvojiti duhovna načela, a duhovni ljudi trebaju postati praktični.

Obje skupine podložne su i jakim ego "tripovima", što je kod "duhovnjaka" posebice izraženo.

Budha je stoga naučavao srednji put.

Primjetite kako je riječ BUDHA jako slična riječi BUDAN.

A kad smo već kod Budhe, slijedi jedan članak koji sam nekoć objavio na internetu, a savršeno se nastavlja na ovu temu.

 

Autor: Daniel Postružin
Svi članci autora: http://indigo-svijet.hr/clanci/dnevnik-indigo-djeteta/
Autorova usluga očitanja duše: http://indigo-svijet.hr/proizvodi/usluge/ocitanje-misije-duse/ocitanje-misije-duse-412/