Srdan Vrcan!

On bijase predavacem u Splitu na pravnom fakultetu I svi tamo govorase kako on bijase neobicno pametan I vrijedan sociolog. A studenti su mu se divili jer bi on na ispitu jeo jogurt pred njima mada je I to u neku ruku bio zlocin, a to znam po sebi, jer imade tamo u nas vise gladnih I pregladnih studenata tako da im se ta okrijepa mogla ciniti suvisnim luksuzom. On je uposlio na svojoj katedri jednog mladog kolegu koji bijase razredni sudrug moje sestre, a ja opet bijah svjedokom odbrane njegova diplomska rada kod Cvjeticanina u Zagrebu I oni jedan drugome, prema starom partijskom boljsevickom obicaju, dijelise kadrove koji njima odgovarase. Na svu svoju srecu, ja poznavah Vrcana iz osobnih krugova a ne samo iz javnih jer on bijase jednom pozvan od moje strane u CK Hrvatske na raspravu o mladima I religioznosti mladih. Tada I ja govorih ali to bijase nekako skromno jer tada jos nisam bio sviko na tako znacajne susrete a njegov komentar bijase otprilike: "Evo onaj Gavrilovic pati od nedostataka jasne jezicke ekspresije." Medutim ja ipak objavim svoju raspravu I mnogi je sa zanimanjem procitase. A onda se sretosmo negdje u Sloveniji nedugo kasnije. A on ce meni: "Evo kolega Gavrilovicu lijepo je da ste objavili broj casopisa Pitanja o religiji, a vidim da ste slijedili I neke moje natuknice o tom pitanju. Nego, ja sam imao priliku susresti se sa vasom macehom Milicom I ona je pokazala veliki interes prema meni, medutim ja vam moram reci da je to opasno jer je moja zena jako ljubomorna." I ja krenem u Beograd I zapitam moju macehu o tom dogadaju. Jer ona bijase ziva Madarica I nicemu se ja ne cudih. A I ja bijah ziv Dalmatinac I mnogi se nicemu ne cudise, takoder. I ja tada saznah da se oni doista sretose u vojnom odmaralistu negdje pokraj Splita, negdje u nekom ,takoreci, vojnom sanatorijumu sa toplim bazenima I da je ona pokazala interes prema njemu jer on njoj bijase primamljiv muskarac, upravo muskarcina kojeg svaka zena upravo pozeljeti moze. I ja onda promislih I dodoh do istine da on bijase jednim splitskim provincijalcem jer ako vam se lijepa zena udvara onda na tu cinjenicu odgovarate igrom jer, konacno, nema nista ljepseg na ovom svijetu od toga, a ne odgovarate na nacin da je vas ego zadovoljen jer vi ne bildate svoj ego time nego treba da bildate jedno prijateljstvo koje onda moze I potrajati. Medutim on bijase daleko od ove velike filozofije isto tako kao sto bijase daleko od svake istinske sociologije a bijase I starim staljnistickim dakom koji najdalje do cega je dosao jest predgovor Wolfu ili sociologija nogometa o cemu on danas naucava u novim hrvatskim prilikama pod novom hrvatskom vlascu. Ja nikada nisam cuo da takva sociologija nogometa postoji I mozda je njegova genuina hrvatska izmisljotina ali recimo za sociologiju masa to vec nekako razumijem, ili za psihopatologiju tih masa to takoder razumijem. Ali danas u Hrvata svasta se izdaje znanoscu pa sto ne I fusbal. Medutim je Vrcan iskazao svojim stavom jedan karakteristican provincijalizam balkanskog covjeka koji moze izgledati cudan svakome ukoliko uzimamo u obzir da je ovdje rijec o znanstvenicima ili ljudima kojima bi socijabilitet covjeka trebao biti ne nesto strano nego nesto, takoreci, domace. Medutim cini se da je kod nas drugacije jer I njegov kolega sa zagrebacke katedre sociologije takoder bijase primitivna seljacina kao I svi oni zajedno mada toboze naucavase moderne, suvremene, stovise I nadasve, postmoderne I ultramoderne socijalne teorije kakve ,na primer, ucase Ognjen Caldarevic jedan od toboze najboljih. Bijase jedan susret sa ovim predavacem upravo u doba prvog "Aliena" koji mene osobno neobicno impresionira a I neke moje cure koje su me jako voljele zato jer bi ja njih za vrijeme Ognjenove nastave stipao za noge I guzice. Tako je jedna moja prijateljiva znala non stop ponavljati:"Ma daj Zlatane, sta ti je, smiri se malo" mada joj bijase jako drago a to se vidjelo na izrazu njena lica. I nas dvoje porazgovaramo sa Ognjenom o tom filmu jer se meni cinilo a I danas mi se cini toliko znacajnom temom da je sudbonosna ne samo za pitanja znanstvene fantastike nego I za pitanja duha vremena u kojem zivimo. A on stane lamentirati otprilike: "Pa jest to je jedan znacajan film I ima mnogo strave I uzasa samo mi se cini da je previse feminiziran, sto je smijesno." I ja tada otkrih ovog sociologa kao ogranicena primitivca koji nama soli pamet dubokom socijalnom teorijom a nije kadar pristati na jedno ostvarenje koje akcent stavlja na nasu sposobnost da koristimo intuiciju I nasa osjecanja vojne situacije I zagonetki naseg susreta sa nepoznatim kroz jednu ulogu Segogny Viver koja bijase briljantna kao sto je I poruka toga filma bila briljantna uostalom kao sto pokazuje sudbina cjelokupna ostvarenja ove tematike u rasponu od gotovo dvadeset godina na nacin da je citavim generacijama mladih ljudi pobudila duboke interese za teme kojima se bavi. Tako zapravo mozemo slobodno reci da sociologija ove dvojice velikih nasih sociologa nalikuje jednom velikom loncu u kojem oni kuhaju svoj kupus mada ima malo onih koji bi htjeli kusati ili pak isprobati taj novi hrvatski recept.

zlatan gavrilovic kovac