Prolazila je ovim poljima, danima, tjednima, godinama, desetljećima. Sve je ostalo nepromjenjeno.
Ili joj se to samo činilo?
Tko je onda davno bila ONA?

Smije li dotaknut stare snove?
Pita se, ali kako dotaknuti ono što je već davno zaboravila sanjati?
Tajna prošlog vremena. Pokušava se sjetiti, ali ova noć je jača od uspomena. Jedno divno duggo toplo ljeto budi mirise lavande i sna.

Tamo, u davnim uspomenama je sve mrtvo i nepokretno, a ona noćas osjeća ljepotu mirisa, lavanda i jedno dugo toplo ljeto, čudesna rijeka bez povratka,vrijeme.

Sve što je nekada bio umor, bjeg od same sebe, bjeg od trenutka se odjednom pretvorilo u želju. Miris lavande  mrvi sram.
ONA diše novim snom, njenim snom, lijepim snom, ljubičastim snom.

 Slučajni prolaznici iz onog vremena će se možda bolje sjetiti njenog, onda zaleđenog, lica. ONA se do ovog trena sjećala samo lica i junaka iz pročitanih romana, a noćas je zaboravila sve.
ONA je oživjela ljepotom jedne nove istine,

mirisom lavande i ljepotom