Sokrat je primjer! Ono sto su veliki proroci u Svetim knjigama to je u filozofiji Sokrat. Tesko je pisati I govoriti o Starim Grcima ne samo zato jer je taj predmet udaljen vremenski od nas nego I zato jer je rijec o jednoj kulturi koja se po svim karakteristikama razlikuje od ove danasnje. Stari Grci su drugaciji od danasnjih Grka kao sto su im I jezici razliciti. Treba imati mnogo historijskog obzira pa cak I empatije ukoliko kanimo razumjeti ne samo osobu o kojoj je rijec nego naravno I njenu filozofiju. Prema materijalnim svjedocanstvima kojima danas raspolazemo Sokrat je bio ruzan covjek. Nietzsche je to jako dobro znao pa je zato naveo slucaj gdje je na takvu primjedbu Sokrat odgovorio: "Ti me poznajes." Bio je cvrst, ruzan, jak, arogantan, prcastog nosa, izbecenih velikih ociju, svadalica, govornik, dijalekticar unekoliko sofist, sinteza I spona stare grcke filozofije I mudrosti I novog vremena koje nastaje koje je obiljezila pojava Aleksandra Makedonskog. Iz svih tih razloga na sebe je navratio bijes I zavist svojih sugradana. Netko kaze da je tome zapravo bio razlog u tome da je zimi bos hodao Agorom. Dizao se iz kreveta jako rano, ranom zorom jer je smatrao da I filozofija isto tako rano iznosi istinu na vidjelo dana. Bio je prije svega I iznad svega vojnik. Njegov najbolji prijatelj bio je Alkibijad a on bijase jedan od velikih atenskih generala. U boju je bio neustrasiv I nemilosrdan a to pokazuje najbolje slucaj jedne bitke kod Atene kada je ranjenog Alkibijada stavio na svoje lijevo rame dok je u desnoj ruci imao mac kojim se branio od napadaja neprijatelja. I kada je neprijatelj vidio I upoznao njegovu narav onda su ga propustali kroz svoje redove. Tako je spasio Alkibijadu zivot a sebi priskrbio slavu najveceg vojnika stare Grcke. Jer u to davno doba biti hrabar bila je vrlina. Isto tako casno umrijeti takoder je bila vrlina koja se narocito postovala I cijenila. I to ne samo u boju kada se susrecemo sa neprijateljem prsa o prsa nego I u obicnom zivotu kada nam opasnost prijeti iz kojekavih razloga, mozda razloga lazne optuzbe ili nenamjernog ubojstva. Kakav je bio na bojnom polju takav je Sokrat bio I u zatvorskoj celiji neporedno pred trovanje otrovnom kukutkom zbog optuzbi uticajnih ljudi Atene da toboze kvari omladinu I da unosi u drzavu druga bica demonska a ne bogove koje svi postuju, da je bio duhovni vod nedavno zavrsene revolucije I da je za drzavu opasan I stetan. Tuzbu su protiv Sokrata podigli Melet sin Meletov iz Pita, Anit I Likon koji je to I zakletvom potvrdio. Na njegovom sudenju u obranu je htio stati I Platon koji tada bijase mlad svega u dobi od trideset godina ali mu gradani nisu dali nego su ga posjeli na kamen uz povike da suti I da se smiri. Volio je Heraklita za kojeg je rekao da ono sto je razumio da je duboko a ono sto nije da bi za to trebao delfski ronac. Delfski ronac je ronio do 20 metara dubine I vise I mogao je ostati u moru bez mogucnosti da dise I vise od 5 minuta. Imao je dvije zene jer je prema Atenskom ustavu bilo moguce da muskarac ima vise zena s obzirom da je drzava cesto bila u ratovima a da je muskaraca skrbnika bilo mnogo manje. Jedna zena zvala se Ksantiopa I bijase velika I teska zena ali je sa njime prilicno dobro znala postupati. Znala ga je udariti ili pak politi vodom iz lavora. Imao je troje djece cini mi se danas ali to ne znam pouzdano. Njegov otac zvao se Sofroniskob I bijase porijeklom iz Alopeke. Medutim bio je prije svega I iznad svega filozof I kao sto rekoh cini se da je jedino medu filozofima moguce naici na valjana vojnika. A kao filozof bio je poznat po tome da nije pisao. Svi su grcki filozofi pisali izuzev Sokrata. Mozda zato jer je mislio da nista novoga sam ne bi mogao kazati. A mozda zato jer je jako cijenio rijeci. Sokrat razlikuje "zivu rijec" od "pisane rijeci". Te su dvije rijeci razlicite. Jer ova pisana rijec cini ti se kao slika I lijepa je kao slika ali ako je nesto zapitas ona uvijek dostojanstveno suti. Sasvim drugacija je njena rodena sestra ziva rijec jer se ona sa znanjem upisuje u dusu onoga koji je izgovara I kadra je da govori ali I da suti sa kime treba. S obzirom na ovaj zahtijev da se spoznaja I znanje -a to nije isto- dijalogom svagda osvjedocuje kroz zivu rijec moguce je da se dolazi do Istine o stanju stvari I do biti stvari dijalektickom metodom ili majeutikom. Ta je majeutika zapravo babicenje kao kod porodiljskih sestara ili babica koje ispomazu zeni da donese dijete na svijet I da to dijete bude zivo I zdravo. Tako I filozof za razliku od sofiste ispomaze da se dode do istine I biti stvari. Zato je unekoliko filozof babica Istine. Po tome se Sokrat na primjer razlikuje od svojih suvremenika sofista koji su bili unekoliko narodnim uciteljima ali su dobijali placu za svoj posao. Sokrat nije dobijao nikakav novac za svoje poduke. S druge strane razlikuje se od sofista I po tome sto su sofisti zapravo zloupotrebljavali dijalektiku kako bi zbunili ljude I kako bi iz razloga koristi ili nekog interesa neku stvar ucinili drugacijom nego sto ona doista jeste. Jer to je moguce ciniti dijalektikom I vjestinom govornistva. Netko opet kaze da su ovakve ocjene sofista pretjerane I da je njihova zasluga u naobrazbi ljudi svakako veca nego sto se govori I kako je to Platon zapisao. Sokrat je u Ateni bio poznat po tome sto je on rekao "Znam da nista ne znam" za razliku od mnogih drugih ljudi koji su dobro obavljali svoje poslove zanatlija ili pisaca I pjesnika ili arhitekata ali koji su isto tako mislili da se I u filozofiju tako dobro razumiju. Medutim to nije bila istina I Sokrat im je dokazivao da se oni ne razumiju u filozofiju I da od filozofije nista ne razumiju. To je svakako bio razlog da ga se zamrzi. I veliki broj gradana Atene mrzilo je Sokrata. Medutim netko ga je I volio. Volila ga je atenska aristokracija mada on nije bio aristokratskog porijekla. I ne samo da ga je voljela nego joj je bio prijeko potreban kao savjetodavac kao sto imamo svjedocanstvo kod Platona. Svi radovi I dijalozi Platona imaju Sokarata kao jednog od govornika. Poznate su Sokratove rijeci sa sudenja: "Cestiti moj gradanine, Atenjanin si, gradanin najvece I po snazi I mudrosti najuglednije drzave ali cu se vise pokoravati bogu negoli vama. I dokle god bude daha u meni I dokle god budem snage imao necu prestati da se bavim ispitivanjem Istine I da vas savjetujem I da vas poucavam. Cestiti moj covjece nije te stid sto se za blago staras kako ces ga sto vise nagomilati I za slavu I za cast a za pamet nimalo ne hajes, da bude sto bolje nimalo se ne staras. Ako bi tko ustvrdio da se stara necu ga tako lako pustiti nego cu ga pitati, ispitivati. Tako cu se drzati I prema mladem I prema starijem I prema strancu I prema gradaninu. I poslusali vi mene ili ne I pustili vi mene ili ne ja nikako ne mogu drugacije da radim pa makar morao I nekoliko puta glavom da platim." Posljednje dane Sokratove opisao je Platon u dijalog Fedon I tu je Sokart raspravljao problem o besmrtnosti duse. Kada se malo bolje pogleda Platonova Apologija kao I njegov Fedon zapravo treba gledati kao cjelinu jer se odnose na isti dogadaj naime na smrt Sokratovu. Prema nekim svjedocanstvima Sokrat je mogao izbjeci smrtnu kaznu ali je za to bilo potrebno da se plati u zlatu sto je Sokrat odbio. A umro je tako sto se oprostio od prijatelja, zene I djece I sto je dao da se izvrsi njegova posljednja volja pa je tako zamolio prijatelje da zakolju galskog pijetla jer je pijetao u Grka simbol zivotne radosti.