Činjenica je da ja već 18 godina jesam klijent Social Securityja u Adelaideu mada sam osoba sa visokom stručnom spremom, velikim znanstvenim opusom i velikim radnim iskustvom sada već od preko 36 godina. Međutim ja sam još uvijek klijent ove institucije od koje dobijem novčane beneficije kako bih mogao preživjeti.Postojalo je jedno vrijeme u Adelaideu kada su mi ljudi od struke govorili da je razlog tome to što sam over kvolifaj a to će reći osoba sa previsokim stručnim znanjem. Ja nikad nisam znao da činjenica posjedovanja visoke naobrazbe i znanja može biti nedostatak mjeren decenijskom penzijom jer tobože ne postoje druga rješenja. I tako uputim se ja prema lokalnom Social Securityju u Norwoodu kako bih se raspitao oko jednoga kredita jer je nemoguće da se do tih ljudi dođe preko telefona. Naprosto zato jer se oni na telefon ne javljaju. I stanem ja u red a velika gužva sve mladih ljudi, roba 30tak godina i ja jedini malo stariji a sa štapom u ruci.Jer je taj štap jedini način kojim ublažavam posljedice teškoga hoda. I ja sam čekao, čekao i čekao u redu i napokon dođe i moje vrijeme pa zamolim da se ispita moj kredit jer oni oduzimaju fortnajt ( 15 dana) duplo veću sumu (od 80 dolara) od one predviđene. Međutim se sa vremenom pokaže da je službenica nestrpljiva pa me povuće u stranu prema jednom radnom stolu i dadne mi telefon da se poslužim njime i da preko njega dođem do neophodnih informacija o svome kreditu. I ja sam telefonirao i opeta čekao, čekao, čekao da bih na koncu shvatio da ona od mene pravi budalu jer sam ja mogao telefonirati na isti način i na isti broj iz svoje kuće. Za to nije bilo potrebno da ja kao bolestan čovjek dolazim u Noorwod . I ja se ponovno vratim u red pa stanem čekati kao što sam to već jedanput bio napravio.I konačno dođe red na mene i primi me jedan sredovječni službenik kojem i nisam morao objašnjavati što zapravo hoću jer je on na jedan MISTERIOZAN način već unaprijed znao što ja očekujem od njega. I ja mu kažem da mi oduzimaju 80 dolara dakle duplo od kreditne rate i da sam za zadnju penziju bio prikraćen 40 dolara na što on nestrpljivo odvagne da je stvar sasvim O.K. i da već u slijedeću penziju mogu uračunati tih 40 dolara a da će čitav kredit VJEROJATNO trajati do kraja financijske godine. I sada vi meni recite koliko sam ja otplatio taj kredit i koliko mi još rata preostaje!!! Eto tako sam napustio Social Security u Noorwodu kao da tamo uopće nisam bio. I što mi sada preostaje nego da kukam nad svojom vlastitom sudbinom u Adelaideu.

zlatan gavrilović kovač