SMISAO ŠTOVANJA VINĀYAKE

　

Tijek ljudskog života označen je različitim stupnjevima. Na svakom stupnju čovjek pada kao žrtva poroka, kao što su egoizam, ljubomora i laž, umjesto da njeguje istinu, pravednost i poniznost. Život, koji bi trebao biti svet i čist, biva pretvoren u otrov. Ono što bi trebalo biti božanski ljudski život s dubokim smislom, pretvoreno je u bezvrijedan i zao život.

Djetinjstvo je prvi stupanj čovjekovog života. Na tom stupnju on živi nevinim životom, nesvjestan postojanja svjetovnog ili svetog puta (preyo ili sreyo marga). No tijekom odrastanja, on se radije priklanja svjetovnom, nego uzvišenom putu (sreyo marga). Obdaren mladalačkom snagom i posjedujući u potpunosti mentalnu kao i druge moći, on zaboravlja svoje temeljne ljudske osobine i živi svjetovnim životom bez ikakvog smisla. Gubi moć razlučivanja dobrog od lošeg i zaboravlja što je visoko, a što nisko. On zaboravlja čak i svoju suštinsku ljudsku prirodu. Nije svjestan Boga. Spušta se na razinu životinje. Na kraju - prestaje biti čovjek.

Uronjenog u rijeku želja, bacanog valovima obmane, utonulog u vode porodičnog života i preplavljenog nemirom i sukobima, čovjeka progutaju ralje nezadovoljstva. Da bismo ljudski život od njegovog svjetovnog postojanja okrenuli ka Bogu, bitno je da budemo povezani sa sat (satsanga). Izraz sat odnosi se na ono što ne podliježe promijeni tijekom vremena. Istina je to što ostaje isto, bez obzira na vrijeme, mjesto i okolnosti. Čovjek se treba povezati s tom istinom, on treba doživjeti blaženstvo takve povezanosti. Satsanga (povezanost s istinom) znači doživljavanje sat - cit - ānande (istine - svjesnosti - blaženstva).

Satsanga

, prema navodu u Manava dharma śastri (Manuovom zakoniku), ima tri lica - "Bhadram paśyanthu, bhadram śrunathu, bhadram kurvanthu". Vidi samo dobro, čuj samo dobro i čini dobro. Na žalost, na sadašnjem stupnju čovječanstva, čovjek nema te osobine. Na ovom stupnju može se činiti da je pobožan, no nije u tome ni iskren, ni postojan. Na duhovnost se gleda više kao na formalno poštivanje vjerskih običaja, nego kao na unutarnji doživljaj.

Što zaista čini duhovnost? Da li bhajani čine duhovnost? Ili ponavljanje riječi "Sai Ram"? Ili hodočašće u hramove? Sve su to znakovi ljudske slabosti. Prava duhovnost se sastoji od uklanjanja svih životinjskih nagona u čovjeku i očitovanja božanskog svjetla u njemu. To je stvarno značenje duhovnosti.

Čovjek danas, prakticirajući meditaciju i molitvu, dopušta da se zajedno s njima razvijaju i životinjske osobine. Dok god postoje te osobine, vršenje religijske prakse je bezvrijedno. Sve takve duhovne prakse jednake su praksi varanja samog Boga. Stoga, prava sādhana, odnosno duhovna praksa, znači riješiti se svih životinjskih osobina u čovjeku, kao što su okrutnost, zloća, itd. Dvije osobine čine čovjeka stranim Bogu: zavist i eogizam (asūya i ahamkāra). Zavist i egoizam su dvije štetočine koje razaraju drvo života. One lišavaju čovjeka njegove suštinske ljudske prirode. S tim lošim osobinama ljudi se odvajaju od društva dobrih.

SMISAO PROSLAVE

Ključna svrha Vināyaka caturthi proslave je poučiti čovjeka da izbjegava društvo loših ljudi i da njeguje druženje s dobrima. Što znači izraz Ganapati? "Ga" znači buddhi, odnosno intelekt. "Na" znači vijñāna, odnosno mudrost. "Ganapati" znači – onaj koji je gospodar (pati) intelekta i mudrosti. On je i gospodar gana (duhovnih bića). Gane simboliziraju i osjetila. "Vigato nayaka iti vināyakah" - Vināyaka je onaj koji nema gospodara nad sobom.

Sve proslave Bharatiya pune su transcendentalnih značenja i nisu u vezi sa svjetovnim pojavama. Prvo što se čini na dan proslave je da se na kućna vrata objesi vijenac od zelenog lišća. Taj je vijenac znak povoljnosti. Stavljajući takav vijenac na vrata, domaćin ističe da želi samo povoljne događaje. I taj običaj ima znanstveno objašnjenje. Zeleno lišće obješeno na vrata služi za apsorbiranje ugljičnog dioksida koji ljudi izdišu, a ispušta kisik koji udišu. Tako, znanstveno gledano, zeleno lišće ima vrlo važnu svrhu.

UNUTARNJA I VANJSKA ČISTOĆA

Na dan proslave, svaki se ukućan rano ujutro okupa u uljanoj kupki. Osobna čistoća vodi ka dobrom zdravlju. Štoviše, budući da Bog boravi i izvan tijela i u tijelu, vanjska je čistoća vrlo važna. Da bi postigao unutranju čistoću, čovjek se treba riješiti loših osobina i njegovati dobre. Smisao nošenja nove odjeće u danima proslave je da se prljavo "tkanje" u umu zamijeni dobrim mislima. Srce se naziva "vasta", što je izraz koji se koristi za tkaninu. Stoga unutarnju čistoću treba postići pročišćenjem srca. Nošenje nove odjeće ima za svrhu da bude uvod u pročišćenje srca iznutra. Na taj način različiti običaji vezani uz proslave imaju svoje unutarnje značenje, bez obzira na vanjsku formu.

PRASADAM ZA GANEŚU

Povezano s Ganeśinom proslavom, božanstvu se nudi prasadam u obliku "kudmulu" i "undrallu". Koje vrste jela treba ponuditi božanstvu? Ona ne smiju tijekom pripreme uključivati upotrebu ulja ili vatre. Trebaju biti kuhana na pari. Koristeći rižino brašno, razne mahunarke i til (sjemenka), priprema se jedna vrsta žrtve Ganeśi. Smisao te žrtve je sljedeći: tijekom mjeseca Bhadrapade, seljaci donose kući žetvu tilovih sjemenki. Te sjemenke imaju ljekovito svojstvo, liječe plućne i očne bolesti. Kad se tilove sjemenke zajedno s mahunarkama skuhaju na pari, to je jelo lako probavljivo. Ponudivši Božanstvu takvu hranu, postižu se dvije stvari: žrtvena je hrana i ukusna i zdrava (donosi zadovoljstvo i pomaže dobrom zdravlju). To su bili razlozi naših predaka za održavanje proslava.

BUDDHI I SIDDHI

Inteligencija cvjeta samo kad je čovjek čist. Samo procvatom inteligencije postiže se duhovni cilj (siddhi). Vināyaka vlada intelektom i duhovnom spoznajom (bhuddhijem i siddhijem). Siddhi znači ostvarenje (spoznaju) mudrosti. Zapisi kažu da su Siddhi i Buddhi Vinayakine supruge, a Kšema i Ānanda njegova dva sina. Siddhi i Buddhi simboliziraju privlačne moći Ganapatija.

"VIDI SVOJE GREŠKE"

Ganapatijeva

proslava je prilika za ljude da očiste svoj um. Ljudi su uglavnom skloni vidjeti svoje vlastite greške u drugima. Jednostavno nastoje prikriti svoje vlastite greške, pripisujući ih drugima. To je loša osobina. Čovjek se može popraviti samo prepoznajući vlastite greške, a ne videći ih kod drugih. U drugima trebate gledati ono što je dobro, a greške trebate tražiti u sebi. Samo tako čovjek može napredovati. Čovjek vrši nasilje nad svojom ljudskom prirodom ignorirajući vlastite nedostatke, a uvećavajući nedostatke drugih. Ta crta uvelike prevladava među današnjim studentima. Studenti trebaju težiti postizanju sklada (između) misli, riječi i djela.

SKLAD U BOŽJOJ PORODICI

Ljudi su danas previše uronjeni u sebične želje. Čak i životinje i ptice pokazuju manje sebičnosti od ljudi. Svrha proslava, kao što je Ganeśacaturthi, je da podsjete ljude na njihovu urođenu božanskost i da probude u njima osjećaj jednote čitavog čovječanstva.

Iśvarina

porodica sastoji se od Śive, Parvati, Ganapatija i Subrahmanye. Kad pogledate njihove prenosnike, vidjet ćete da su oni međusobno neprijateljski nastrojeni. Śivin prenosnik je Nandi (bik). Parvatin prjenosnik je lav. Po prirodi bik i lav međusobno su neprijateljski nastrojeni. Na Iśvarinoj glavi je Ganga. Na čelu mu je vatra. Postoji prirodni antagonizam između vode (Gange) i vatre. Ganapati ima glavu slona, a prenosnik mu je štakor. Postoji prirodni antagonizam između Parvatinog lava i Ganapatijeve slonovske glave. Isto tako postoji prirodno neprijateljstvo između zmije ovijene oko Iśvarinog vrata i Ganapatijevog prenosnika miša. Neprijateljstvo je i između Śivine zmije i Subrahmanyinog pauna. Unatoč prirodnom neprijateljstvu različitih prenosnika Iśvarine porodice, među njima uopće nema nesklada. Među članovima porodice i njihovim prenosnicima vlada savršen sklad. Taj sklad i jedinstvo primjer su svijetu.

DOBRO DRUŠTVO

Jedinstvo je bitno za postizanje dobrog. Ono ne bi smjelo postojati za loše namjere. Hoće li čovjek stjecati ugled ili propadati ovisi o vrsti ljudi s kojima se druži. Međutim, studenti se ne trebaju družiti s prijateljima koji su to samo u dobru. Jedini istinski prijatelj je Bog. Svi drugi su prijatelji samo iz svojih sebičnih razloga. Bog je uvijek s vama, u vama i oko vas. On vas ni u kakvim okolnostima neće ostaviti. No ako vam je srce zagađeno, Bog će vas napustiti. U zagađenom srcu nema mjesta za Boga.

SLONOVSKA GLAVA

Vināyaka

ima glavu slona. Što to znači? Ni jedno ljudsko biće nema slonovsku glavu. To je protuprirodno. Pa kako je onda Vināyaka dobio slonovsku glavu? To ima jedan dublji smisao. Vināyaka je poznat po svojoj vrhunskoj inteligenciji. Slon je također poznat po svojoj visokoj ineligenciji (gajatelivi). Slon ne vjeruje nikome, osim svom gospodaru. Budući da je Vināyaka obdaren izuzetnom inteligencijom, njegovo slonovsko lice upravo to simbolizira - vrhunsku inteligenciju. Vi, koji stanujete u hostelu (boravište studenata u Puttaparthiju), viđate svakodnevno automobile koji prolaze cestom. Nasuprot hostela je Sai Gita (Bhagavanova slonica). Sai Gita ne obraća nikakvu pažnju na bezbrojne automobile koji prolaze cestom. No, bez da ga vidi, kao da nanjuši prolazak Svamijevog auta, smjesta dotrči trubeći na pozdrav Svamiju. To je privrženost Sai Gite svom gospodaru. Slonova vjera jaka je koliko i njegova inteligencija. Jednako je jaka i njegova ljubav prema gospodaru. Ta je ljubav nepokolebljiva. Ove osobine privrženosti, vjere i inteligencije pripisuju se slonu. Tko god ima te osobine, može se smatrati obdarenim slonovskom glavom.

SVRHA PROSLAVA

Studenti, koji možda gaje sumnje u odnosu na razloge zbog kojih Ganeśa ima glavu slona, trebaju shvatiti unutrašnji smisao te pojave, neovisno o onome što se vidi na površini. Nažalost, ljudi pridaju više pozornosti vanjskoj formi, nego dubljem smislu.

To rezultira time da se proslave, koje imaju duboki smisao, često svode na praznovjerne svetkovine, a sveti obredi na smiješne običaje.

(Svami za ilustraciju priča priču o nekadašnjem običaju stavljanja kućne mačke u košaru u vrijeme izvođenja Satyanārāyana vrate, kako ne bi pojela žrtvenu hranu prinesenu Bogu. Mačku se nekad držalo u kući kako štakori ne bi pojeli žito koje je u kući bilo pohranjeno. Iako u kućama više nema štakora pa prema tome ni potrebe da se drže mačke, običaj stavljanja mačke u košaru zadržao se kao dio religiozne ceremonije. To je dobar primjer kako se običaji, koji su nekad imali svrhu, održavaju i danas, kad više nemaju svrhe.)

“KAKO SIJEŠ”

Studenti! Trebate shvatiti da svaka aktivnost nosi sa sobom i posljedice, i da rezultat svake aktivnosti zavisi o prirodi te aktivnosti, kao što i priroda stabla ovisi o prirodi sjemenke iz koje je izraslo. Posljedice vlastitih aktivnosti su neizbježne i zbog toga je kralj Manu propisao da se svi trebaju držati dharme. Posljedice aktivnosti mogu se pojaviti prije ili poslije, no pojavit će se sigurno.

Studentima se sviđa štovati Ganapatija. Oni mole Ganeśu da im podari buddhi (inteligenciju) i siddhi (sposobnost da ostvare svoje težnje). U imenu Ganapati “ga” označava gunu, odnosno vrlinu, a “na” predstavlja vijñānu, odnosno mudrost. Kad se udruže ga i na, dobivamo kombinaciju vijñāne (naučnog znanja) i prajñāne (duhovne mudrosti). Iz kombinacije jñāne i prajñāne pojavljuje se sujñāna (najviše znanje). Sujñāna je karakteristično obilježje istinskog čovjeka. Ajñāna je znak neznanja. Ganapati je bog vijñāne i prajñāne – svjetovnog znanja i duhovne mudrosti. Zato, kad vjernik moli Ganeśu, on moli da mu se udijeli vijñāna, prajñāna i sujñāna.

Današnjoj naobrazbi nedostaju sve tri navedene vrste znanja. Imate samo knjiško, površno znaje. Ono možda ima neku prolaznu vrijednost dok ne prođu ispiti. Ako je svrha naobrazbe da traje čitav život, tada studenti trebaju njegovati vjeru u Boga. Trebaju shvatiti da kad stalno misle na Boga i obavljaju sve aktivnosti s pobožnim mislima, doživjeti će puni procvat svojih ljudskih osobina. Svaku aktivnost smatrajte posvećenom Bogu. Aktivnosti ne možete izbjeći. Trebate rad pretvoriti u štovanje. Trebate raditi u tom duhu. Ne možete rad zamijeniti molitvom. Trebate kombinirati rad i štovanje.

　

(Bhagavan je završio svoj govor bhajanom “Bhajana Binā Sukha Śanthi Nahin”).

Iz Bhagavanovog govora u Prasanthi Mandiru 31.08.1992.　

Sanathana Sarathi br. 9, 92.

Priredio:

Hrvoje Marjanović,

SSC "Bubamare"