Dan u kojem se nikome nismo nasmijali je izgubljen dan. (Ch. Chaplin)

 

Dan u kojem se nikome nismo nasmješili je izgubljen dan. U filozofiji prvih gnostika je smijeh povezan sa nastajanjem svijeta. Bog se sedam puta nasmijao i pri njegovom sedmom osmjehu se rodila Psiha, koja je izvorište zanosa i ugode u tijelu.

Opjevani smijeh bogova kod Homera je osnova iz koje su kasnije, u dionizijskom kultu, proizašle tragedija i komedija. Dionizije, bog vina i zaštitnik teatra se smije i narod se smije s njim, smiju se ljudima i bogovima.

Stoljeća i epohe su se smjenivali, smijeh je opjevan, opisan, o njemu se filozofiralo. Dvadeseto stoljeće s Bergsonom i Plessnerom potvrđuje smijeh kao jedanu od bitnih oznaka čovjeka kao svjesnog bića i jedne od bitnih odrednice kojom se razlikujemo od životinja.

Za Bergsona smijeh ima sociološku funkciju. Pri smijehu se isključuju svi negativni osjećaji, kaže Bergson u svom eseju o smijehu. Smijeh je tu, on čeka skriven u nesvjesnom dijelu našeg uma, a onda  se širi i vlada, zaposjeda i određuje i odjednom se tijelo, do tada samo korisnik, pretvara u izvor energije. Smijeh je nešto kao erupcija vulkana kojom se umjesto lave oslobađaju unutarnje napetosti. Uvodeći pojam "elan vital", kao pozadinu živućih procesa, Bergson objašnjava egzistencijalni antagonizam između života i mrtve tvari. Smijeh je svojstvo života, koje se iznenada javi kao "kazna" i ne dozvoljava tijelu da se ukoči, da pređe u stanje čvrste, nepokretne materije.

Plessner objašnjava smijeh na osnovi neprekidnog uzajamnog djelovanja tijela i duše. Po njemu se u nekim životnim prilikama  gubi  jasnoća u odnosu tijela i duše i u čovjekovom tijelu dolazi do uneravnoteženosti. Životna energija se počne širiti neusklađenim ritmom pa poljuljana tjelesna ravnoteža troši sve više i više energije. To može potpuno zavladati čovjekom, ako u njemu nepostoji  urođeni nagon za uspostavljanje ponovne ravnoteže, a to je za Plessnera smijeh. On smatra da zahvaljujući tom urođenom nagonu, u čovjeku pobjeđuje nasmješeni čovjek.

 

Terapija smjehom je pokušaj da, u trenutcima opuštanja, radosti i unutarnjeg zadovoljstva, isključimo racionalno u nama. To nije ispad, ne znači potpuni poraz našeg "ja", nego samo njegovo vremensko isključivanje. 

Svatko se može smijati, potreban je samo skok u ono nerazložno u sebi. Doživjeti ono veselo ništa, u sebi, znači ostvarenje gigantske slobode duha. Tada u jednom djeliću vremena, doživimo trenutak odvajanja duše od tijela, trenutak vječnosti u konačnosti tijela.

Smijmo se ljudi, smijeh je znak da živimo ovaj čudesni život, smijeh je obaveza da taj život stvarno bude i slobodan.

U zadnjih četrdeset godina se smijeh etablirao kao terapija u medicini. Ustanovljeno je da se smijehom oslobađaju i stimuliraju hormoni i neurotransmiteri u mozgu. Sa sigurnošću se danas tvrdi da ljudi sa smislom za humor lakše svladavaju svakodnevni stres od onih koji se neznaju smijati.

Njihova misaona usredotočenost je puno jača nego kod onih koji ne razumiju šalu. Smijeh je tjelesni siguronosni ventil i protuteža duševnoj i mišićnoj napetosti.

Neurolozi, pokušavaju rasvjetliti tajnu nastajanja smijeha i uspjelo im je otkriti središte u mozgu koje potiče smijeh pri gledanju viceva u slici. Naučnici se nadaju da će uskoro uspjeti pronaći i središte iz kojeg izlaze poticaji za nastajanje ugodnog osmjeha na licu. Bilo kako bilo smijeh od srca, uvijek izaziva romor nervnih ćelija u mozgu koji je mjerljiv i grafički dokaziv.

Danas etablirana terapija smjehom vuče svoje korjenje iz šezdesetih godina prošlog stoljeća. Poticaj za istraživanje smijeha kao terapije je dao američki novinar Norman Cousins, koji je poslije postavljene dijagnoza neizlječive bolesti kralježnice odbio uzimati lijekove protiv bolova, izašao iz klinike, zatvorio se u hotelsku sobu i odlučio se smijati.

Čitao je viceve i gledao humorističke filmove. Smijeh je opuštao njegove mišiće, pokretao male zglobove kralježnice i na koncu počeo smanjivati bolove. On je bio izlječen, a znanost , nazvana gelotologija, po grčkom gelos - smijeh, je počela istraživati taj fenomen. 

 

Terapija smjehom je na početku moguća samo u grupi. Terapeut mora biti školovan i posjedovati osjećaj za humor. Izazvati smjeh u jednoj grupi, podrazumjeva dobru dramaturgiju i svaki put novi scenario. Kada se nagomilana energija sudionika pretvori u smjeh, smije se cijela grupa i novonastala energija se pretvara u izlječujuću .

U Švicarskoj je za Expo 02 pored Yverdona napravljen projekt pod nazivom

" Izvor smijeha u labirintu smijeha".

Cijeli projekt je višestrano usmjeren ka poboljšanju ljudskog zdravlja.

 

Labirint je izgrađen od metar visokih tuja i nalazi se na jednom strmom brežuljuku pored grada. Na padinama su posađene margarite. To je čudesni vrt u čijem se središtu nalazi okrugli trg radiusa od četiri metra. U sredini trga je postavljeno okruglo ogledalo u čijem je podnožju smješten zvučnik. U polju margarita se nalaze razbacane još četiri tonske stanice.

 

Izvor smijeha je u središtu trga pored ogledala, dok iz ostalih zvučnika s vremena na vrijeme izlaze tonovi različitih smjehova. Izazvana smijehom publika ulazi u labirint i slušajući smjeh iz izvora, traži put ka njemu. Zarazni smijeh prelazi na publiku i ona tako smijući se dolazi do izvora i može promatrati u ogledalu svoje lice koje se smije.

Činjenica da smjeh dolazi iz zemlje, iz izvora iznad kojeg je okruglo ogledalo, izaziva asocijaciju da je smjeh skriven u zemlji, ali u isto vrijeme i u cijelom univerzumu. Publika pozvana smjehom dobrovoljno ulazi u labirint i nije važno da li ona shvaća smisao projekta, važno je da se počne smijati slobodno i opušteno.

Jeste li se danas već smijali?

Niste, onda je zadnje vrijeme da to učinite. Nasmiješite se sami sebi, smješite se i mislite na nešto lijepo, na neki san ili dragu osobu. Smiješeći se, ugoda se širi vašim tijelom i vi s tim ugodnim osjećajem, šaljete mozgu znake, koji prevodeći te znake na jezik svojih neurona, spoznaje da postoji razlog za dobro raspoloženje i djeluje na vaše duševno i fizičko stanje.

 

 

Pokrećite svjesno vaše mišiće za smijeh , mislite dalje na najsretniji trenutak u vašem životu i mozak će uključiti program dobrog raspoloženja u vama.

Zrake sunca istovremenu pomažu mozgu pri ustrojavanju programa dobrog raspoloženja u vašim glavama.

One ubrzavaju stvaranje serotonina, hormona sreće koji u mozgu potiće procese za dobro raspoloženje.

Izađite na sunce i punite spremišta dobrim raspoloženjam.Tada će vam se, stvarno, činiti da smijeh uistinu dolazi s neba. Smjeh je zarazan, širi se kao dobroćudni virus, možda bi vrijedilo pokušati smijući se izazvati pošast koja bi ovladala svijetom.