SLU
ČAJEVI NAŠIH LJUDI U STRANOM SVIJETU Nema nikakove sumnje da su ratnim zbivanjima na prostoru Balkana u najnovijem vremenu nastale velike nacionalne migracije kao što su to Bosanska, Hrvatska i Srpska koje su razasute svugdje po svijetu. U zemljama Commonwealtha i Americi naših ljudi ima priličan broj kao i u drugim europskim kraljevinama kao što su to Danska,Norveška i Švedska. Ali i inače naših ljudi ima svukuda pa ih je tako u Italiji veliki broj i drugdje u Europi. Međutim veliki broj ovih ljudi koji su nastali kao migracija u tijeku rata došao je u strane zemlje prilično istrošen, umoran i na kraju svojih tjelesnih i psihičkih snaga. Razlog tome svakako jeste u činjenici da su oni i na prostoru bivše Jugoslavije koji je bio zahvaćen ratnim stradanjima i ratnom stihijom bili žrtve bratoubilačkoga rata ali također i žrtve ljudi koje je na Balkan dovela velika ambicija za lakom zaradom, bogaćenjem, zgrtanjem zlata i srebra, plačkom i otimačinom. Tako je veliki broj naših ljudi prolazio one nedaće koje se i inače vezuju za djelovanje stranih vojski, stranih diplomacija i stranih novinara koji su u svojim barbarskim pohodima na Balkanu naše ljude unekoliko pretvorili u marionete koji ce dobro poslužiti u novinarskim i televizijskim izvještajima kao odstrelna stoka koja ima svoju prođu zahvaljujući prije svega naklonosti stranaca. Tako nije za čuditi da su naši ljudi predstavljali ne samo metu vojnih napadaja nego i metu kamermana i televizijskih reportera koji su tobože objektivno ''snimali'' sa mjesta događaja a zapravo ''režirali'' ubojstva na ulicama gradova Bosne i to za sasvim male pare kao što su slučajevi plačanja ubistava snajperima za koje su oni dobijali srbijanske ili rumunjske snajperiste. Kasnije su ti snimci bili udarna vijest na ekranima zapadnih zemalja pa kao da se htjelo reći kako demokracija i demokratski poredak vrijedi samo u zemljama parlamentarne demokracije koja je izvojevala prvenstvo stoga što narod poštuje zakon i vlast dočim rat i ratna stradanja dohvaćaju samo nesređene i primitivne narode kod kojih je korupcija, nepotizam, neobuzdana strast i nasilje glavno nacionalno obilježje i karakteristika. Pri tome se smetnulo sa uma da su narodi Balkana uvućeni u jednu veliku, dugu i tešku igru oko toga pitanja kako nakon 40 godina da Amerika u koaliciji sa Britanijom i ostalim zapadnim zemljama pobijedi u Vijetnamu mada Balkan sa Vijetnamom ima malo veze- ali to nije bitno, bitno je da se na tome radi a da je ''protivnik'' ili ''neprijatelj'' dovoljno slab i lako pobjediv. U takvim konstelacijama i sa takvim teretom predrasuda prema Balkanskim ljudima veliki broj naših ljudi stigao je kao migracioni kontingent u mnoge europske zemlje kao i u prekooceanske zemlje. Ali je došao ispaćen, umoran i bolestan. I nema nikakove sumnje da je humanitarni projekat zaštite tih ljudi bio dobro zamišljen ali da praksa nije baš najbolja a ja ću to pokušati ilustrirati jednim primjerom: bijaše jedan naš mladi Bosanac u Danskoj koji je prošao ratnu kalvariju u Bosni spašavajući sebe i svoju porodicu. Ali duševno oboli i na koncu postane klijent jedne psihijatrijske klinike u Danskoj.I njega je majka uredno svaki dan obilazila i to je trajalo jedno duže vrijeme dok ga na koncu jedno jutro ne otkrije mrtva u njegovom bolesničkom krevetu jer da je tobože bio veliki srčani bolesnik mada bijaše tek u drugoj polovici tridesetih godina. I netko može pitati zašto je stanje stvari takvo kakvo jest
?
Pa zato jer se na ''zapadu'' i u ''zapadnim demokracijama'' sve naplačuje pa tako i bolnički toškovi- inače ste preskupi za državu koja vas izdržava. Onda je bolje da vas se što prije riješi i da se od vas dobiju bubrezi ili nešto drugo. Na žalost, ali je tako! Tako da bismo na kraju mogli zaključiti kako našoj migraciji nije lako bilo niti u svojoj vlastitoj domovini kao niti u zemljama nove migracije jer su i u jednom i u drugom slučaju bili i ostali žrtve jedne beskrupulozne državne mašinerije kojoj ljudi ne predstavljaju i ne znače ništa nego su tek brojke u aparatu vlasti ili su pak mehanički dijelovi ''narodnoga zdravlja'' tako da se ''elita'' predstavlja kao onaj insekt koji je uspio požderati manjega i slabijega. zlatan gavrilović kovač