SLUČAJ RABINA U ADELAIDEU
Pa ja bih htio reči par riječi o tome što su to rabini poučen adelaidskim iskustvom i kakvo iskustvo u tome pogledu ima moje dijete koje već dvadeset godina jeste aktivni član adelaidske sinagoge
Rabin (jev/heb; rabi — "moj učitelj") znači naučnik ili mudrac, naime — rukopoloženi tumač Biblije i Usmenog nauka. Izraz je verovatno nastao u Palestini početkom 1. stoljeća i primenjivan je na svaku onu osobu čije je poznavanje rabinske književnosti bilo dovoljno da joj omogući odlučivanje o pitanjima jevrejskog zakona. Institucija profesionalnog, plaćenog rabina nastala je tek u poznom srednjem veku, kada su rabini postavljani za vjerske vođe zajednica i kada se od njih očekivalo da sve svoje vrijeme posvete aktivnostima zajednice, što se uglavnom ogledalo u odlučivanju o svim pitanjima s područja jevrejskog zakona, obavljašu sudijske uloge u civilnim i krivičnim slučajevima, vođenju ješive i nadgledanju raznih vjerskih ustanova, kao što su ritualno klanje, sistem osnovne škole, ritualna kupatila itd. Sve do 19. stoljeća, držanje propovedi nije predstavljalo glavnu djelatnost rabina.
Status rabina sticao se tek posle dugogodišnjeg izučavanja Talmuda i rabinskih kodeksa i polaganja ispita kod rabina visoko cijenjenih po svojoj učenosti i pobožnosti. U 19. stoljeću, u zapadnoj Evropi i u Sjedinjenim Američkim Državama osnovani su rabinski seminari i ustanove čija je specifična namjena bila obučavanje rabina. Uloga savremenog rabina, koji je obično diplomirao na univerzitetu i rabinskom seminaru, sasvim je drugačija od uloga rabina iz vremena prije 19. stoljeća, pogotovo kod američkih Jevreja. Izuzev u slučaju nekih ortodoksnih rabina, njegova glavna delatnost više nije delatnost pravnog stručnjaka i sudije. U njegovom domenu takođe nije da nadgleda mrežu vjerskih institucija koja obuhvaća celokupnu zajednicu. Umesto toga, on služi kao duhovni vođa vjerske zajednice ili sinagoge, i veliki dio njegovog vremena posvećen je vođenju službe i propovedanju, obrazaovanju mladih i odraslih, činodejstvovanju pri vjenčanjima i sahranama, savjetovanju, međuvjerskim djelatnostima, učestvovanju u dobrotvornim organizacijama zajednice itd.
I adelaidski rabini su uglavnom izvršavali te svoje obaveze sa manje ili više uspjeha kao što su veliki dio svoje aktivnosti provodili sa mlađim naraštajima. Ali u tim naraštajima nisu svi bili isti. Ljudi su se razlikovali po svome kućnome obrazovanju, profesiji koju obavljaju roditelji, socijalnom status roditelja itd. Moj sin Ezra koji je došao u Adelaide kao hrvatska izbjeglica u vrijeme rata u Hrvatskoj nije se mogao pohvaliti visokim statusom pa je onda tako i prolazio među članovima adelaidske sinagoge. Tako jedared u trenucima svoje velike slabosti obnoć pozvoni na vrata jednog od adelaidskih rabina uvjeren da će od njega dobiti zrnce pomoći i savjet na što mu rabin odgovori: ‘’Znaš li ti koliko je sati. Koji je to način da zvoniš na moja vrata ovako kasno u noć’’. Tako moj Ezra nije primio pomoć toga rabina kao niti njegov savjet a ja sam pomislio kako ta osoba sa institutom rabina nema više nikakove veze. Međutim mi smo preživjeli njihovu učenost i pobožnost.
Zlatan gavrilović kovač