SLUČAJ GLAVNOG ANALITIČARA DEJANA JOVIĆA!!!
Predsjednik Ivo Josipović
bio je preključer ''prisiljen'' distancirati se od najnovije teze svoga
glavnoga analitičara Dejana Jovića koji je ustvrdio da je referendum o
hrvatskoj nezavisnosti u svibnju 1991
bio '' vrlo neliberalan''. Tako je Josipović razriješio Jovića dužnosti
glavnoga analitičara u Uredu
predsjednika RH. Pri toj svojoj odluci Josipović smatra da se referendum održan u Škotskoj ni po čemu
ne može uspoređivati sa referendumom o
nezavisnosti koji je održan u Hrvatskoj. Taj referendum je bio održan u
demokratskom ozračju ali pod teretom svijesti o tome da politika Slobodana Miloševića i njegovih
tenkova prijeti Hrvatskoj. Tako smo na koncu došli do toga da je slučaj Dejana
Jovića već prilično apsolviran i morat ćemo pričekati još neko vrijeme dok ne
padne u potpuni zaborav. Međutim su ostale neke prijeporne teze koje bi svakako
trebali imati na umu kada razmatramo slučaj hrvatskoga referenduma iz svibnja 1991 godine. Prva glavna teza Dejana
Jovića jest ta da ishod
škotskoga referenduma pokazuje ''
da nije istina da svaki narod želi svoju samostalnu državu, '' pa on dalje
nastavlja :'' no to što su Škoti odbacili ideju o vlastitoj nezavisnoj državi
dovodi u pitanje temeljni nacionalistički
mit: da svaki narod želi stvoriti svoju nacionalnu državu.'' Prvo pitanje koje
se nadaje iz ove teze jest da li Škoti imaju svoju državu i drugo
da li ideja vlastite države jest nacionalistički mit?! Ja osobno mislim
da je ovdje riječ o dubokom nerazumijevanju
političke stvarnosti na europskom tlu bez obzira koliko se činilo da je riječ o
tezi jednoga takovoga visokoga stručnjaka da i Predsjednik jedne suverene države mora
izraziti svoje duboko neslaganje kao da je riječ o buncanju pri visokoj
temperaturi pa čovjek ne zna više što govori- toliko je skrhan vlastitom
bolešću. Pa zato što je država okvir u kojem uopće može biti govora o
postojanju nacije. Jer je čin
''revolucije'' uzdigao građansko društvo
do narodne volje kao pravne slobode nasuprot staleškim
privilegijama pa se narod
konstituira kao ''opća volja''
kao suveren i kao država dakle kao nacija. Kao što je Joviću sigurno
poznato Hegel je ovu vezu naroda kao
subjekta i nosioca opće volje izrazio
kao spregu umne slobode cudoredne države i naroda kao opće samosvijesti. Iz
ovoga Hegelova stajališta a prema mišljenju Dejana Jovića da je hrvatski
referendum bio ''vrlo neliberalan'' proizilazi da Hrvatski narod nije uopće bio subjekat svojih političkih
odluka a to znači da nije bio svijesni
nosilac pokreta za nacionalno oslobođenje nego da je bio horda Barbara koja u
pijanstvu nije znala što radi nego je strahom i nasiljem provodila volju
nekolicine vlastodržaca koji su uvukli naš prostor u totalno beznađe. Pa ja
osobno misim da Jović nema neko veliko niti posebno mišljenje o nama bez obzira
bili mi Hrvati ili Srbi i po tome se ne
razlikuje od večine naših intelektualaca prema kojima Balkanski narodi nikako
da dođu do civilizacijske razine dostojne divljenja kao što je to na primjer slučaj
sa Škotima, Velšanima, Englezima i Ircima- da čovjek pukne od smijeha!!!
Ja ne bih sada puno ulazio u sve te diskusije, samo bih
naveo neke činjenice: Škotska ima svoju zastavu, ima svoj grb, ima svoje geslo:
nitko me ne ranjava nekažnjeno, ima svoju himnu, ima svoj jezik – škotski
engleski, ima svoj novac- škotska funta, ima svoj parlament, slobodno njeni
građani izražavaju pripadnost vlastitoj naciji, nose svoju nacionalnu nošnju i
nitko se tome ne čudi dok naši studenti koji nose dalmatinske zobnice bivaju
policijski privedeni kao što na primjer
Ladarice bivaju šikanirane zato što nose nošnje sa hrvatskom trobojnicom , jer
je kod nas dugo vremena carevala jedna prilično primitivna antropologija koja
svoje uporište nije nalazila u Frazera niti u njegovoj zlatnoj grani naroda
koliko u Levi Brila prema kojoj ''domoroci'' nisu sposobni za deduktivno
mišljenje....kao što je također stvarnost Irske stvarnost jedne podjeljne zemlje
i bratoubilačkih sukoba katolika i protestanata. Dakle meni se čini da Dejan
Jović ili ne pozna ono o čemu govori ili ne poznaje dovoljno dobro ili pak bunca od previsoke
temperature. A za bolesna čovjeka, moj bi otac rekao- taj treba da se leči.
Prema tome kada Dejan Jović kaže: ''tako je to u
nacionalističkoj interpretaciji smisla postojanja nacije'' onda ja moram reći
da nikakove druge ozbiljne i normalne
interpretacije niti nema u filozofskoj i političkoj literaturi. Jer
Dejanu Joviću je sigurno također poznat i slučaj Jevreja koji su nakon
tisućljetnoga holokausta u Europi na koncu ostvarili svoju državnost i svoju
nezavisnu državu na Bliskom Istoku. A
nikako se ne bi mogli složiti sa time da je ovdje bilo riječi o ''
nacionalističkoj interpretaciji smisla postojanja nacije''. Isto vrijedi i za
Hrvatsku koja se osobodila kazamata Jugoslavije nakon više od 70 godina
sužanjstva u državi pod čijim jarmom je migriralo gotovo polovina njena aktualnoga stanovništva tako da slobodno danas možemo govoriti o dvije Hrvatske o
domovinskoj i onoj iseljenoj Hrvatskoj što nikada nije bio slučaj sa Škotima u
Ujedinjenom Kraljevstvu. Odatle ja osobno držim sumanutim Jovićevo mišljenje
koje je on izrazio riječima: '' Nacionalistički narativ jednostavno ne dopušta
mogućnost da nacija ne želi svoju državu.''
I ja se sada pitam na temelju kojega to povijesnoga iskustva Jović utemeljuje
svoju tvrdnju ako je poznato da i Škoti na koje se Jović poziva također imaju
svoju državu koja je teritorijalno i politički definirana.
I tako je Jović razriješen dužnosti glavnoga analitičara
pa nije čudno da u našem društvu malo toga štima kada su glavni analitičari
države osobe koje pojma nemaju o stvarima kojima se godinama bave a koje su
ostale usidrene u jednu dosta jednostavu političku računicu da je slomom bivše
zajedničke države jedino preostao nacionalizam sa kojim se računa kao sa
stvarnošću novih tranzicijskih društava. Ja osobno mislim da ovo mišljenje nije
niti realno niti produktivno u našim nastojanjima da što lakše i jednostavnije
prebrodimo političke i ekonomske krize sa kojima se suočavamo.
Lt.dr. Zlatan Gavrilović Kovač