Sve promjene u našem životu, ukoliko smo razumjeli pouke, iskustva, prilike su za rast duše.

Svaki aspirant i duhovno orijentiran čovjek koji je odlučio čvrsto slijediti znane mudre ili univerzalne istine suočava se  u svom životu sa svim oblicima slabosti kao i snagom koje omogućavaju duhovnu evoluciju bilo na vodoravnoj ili okomitoj ljestvici.

Slabost  je uvijek neki oblik odustajanja, lijenosti i slijeđenje mehaničkog života u prividu koji zamućuje razlučivanje.

Najbolji vodič kroz život je snaga. U religiji, kao i u drugim stvarima, odbacite sve što vas slabi nemojte imati ništa s time. “Nepozvano i lažno bavljenje prividima slabi ljudski um.”

I slabost i snaga su energetski valovi bilo nesvjesni, bilo u formi unutarnjih poriva, iznenadnih osobnih impulsa, bilo mehaničkih navika  koji osobu ponesu, zarobe  različitim intenzitetima. Svi oblici energija djeluju na samu osobnost i često biva bez  prosudbi da li je dobro ili zlo, potrebno ili nepotrebno itd. Poznato je da može biti izuzetno teško osloboditi se misli koje potiču iz straha, jer je njihova snaga često vrlo jaka. Savjet je da se u nama treba rasvijetliti i iskristalizirati osvijestiti to iskustvo tih energija. Ono važno na što duhovna učenja ukazuju je da prepoznamo uzroke, slabosti i porive koji su djelovale u pozadini pojedinih doživljaja  koji su nas približavali ili udaljavali cilju, odnosno k nama samima svjesnom biću. Tako zadobivamo sposobnost razlučivanja, odnosno snagu jasnog uvida koji transformira. Lažno vjerovanje opstaje kao isprika,  da nismo pod utjecajem navika i nižih vrijednosti života.

Razumijevajući prirodu uma, njegove funkcije kako se očituju, duhovni aspirant uči kako zagospodariti svim svojim mislima, osjećanjima i svakim namjerama. Tada upoznaje instrument uma, prihvaća i odlučniji  u samo-sagledavanju svojih poriva, nagona i uvjetovanih navika slabosti i ne kontroliranih snaga koja ga drže u nesvjesnom stanju duha. Većina duhovnih tragalaca samoispitivanjem koliko su iskreni u svemu mogu se suočiti i prepoznati svoje slabosti isto tako kontrolirati snagu koja može biti i nagonska kao i svjesno orijentirana. Tu  je naročito važan trenutak kad se osoba pokuša usredotočiti na mir, ili na tek donesenu odluku, jer upravo tada navire bezbroj dojmova i sjećanja koje ometaju mir i i kontrolu ispravne odluke, ponašanje i osjećaje.

Kod slabih umova orijentiranih na ego i vezujućih navika materijalnih vrijednosti  svijest biva zamućena. Tu postoji tendencija da i kad se pokušava širiti samosvijest umjesto snage duha slabost prevlađuje i još više zadržava prisutnost nesvjesnih poriva i dojmova iz života navika. Često se nameću sjećanja i davno zaboravljena iskustva koja zbog slabosti duha opsjeda osobu takvom snagom kao da u stvarnosti mora sve iznova proživjeti. U takvim trenucima potrebna je snaga duha koja prekida sva sjećanja i prerađuje sve dojmove kako  prošlost i nevažna iskustva nanovo ne bi probudila  emocije koje poput paučine i dalje zarobljava svijest.
Kada se uspije duhovnim vježbama naposljetku približiti se vlastitoj iskonskoj biti, bar na kratak tren, svijest će stati i prodrijeti u dublje i dublje slojeve bića. Dubinu ovog iskustva osjetimo samom postojanošću bitisanja u Izvoru svijesti. Tek tada se javlja svjesnost i jasno zamijeti iz kojih smo se daljina vratili.

Snaga se iskazuje u trenutku kada se uspiju vlastita sjećanja promatrati kao nešto što se dogodilo nekome drugome, poput filma jedino tada ga privid više neće sputavati. To znači da je njihova međusobna povezanost prestala. Sjećanja se odvajaju od njegove svijesti, on ih je preradio, preoblikovao i ona ga vi e neće uznemirivati. Yogi-učenik mora dobro naučiti vrlo važnu stvar, mora biti u stanju provoditi razliku između potiskivanja i preoblikovanja osjećanja, želja, strasti ili sjećanja. Dokle god se kolebamo između želja, slabosti i straha od samoće i nepoznatog dotle samo pokušavamo nešto promijeniti, zaboraviti. Potiskivanje u nesvjesnost i dalje je samo odgoda i slabost za transformacijom svijesti, koja naravno zahtjeva velike životne obrate, pa i katarze.
Ustrajnost, disciplina i stalna budnost omogućava nam zagospodarit snagom privida koji snažno utječe na um, te usmjeriti na pravi put koji smo odlučili slijediti. Tako koristimo svoja duhovna iskustva u provedbi osobnog dobra i duhovnog rasta.

Treba razumjeti da postoji ogromna  snaga utjecaja koja djeluje iz podsvijesti, a da je nismo svjesni. Utjecaji upravljaju osobom kao mehanizam mislima i djelima i sve što se tada događa zarobljava um u lančani krug akcije i reakcije. Zato je potrebno samoispitivanjem, analizom, jasnim svjesnim sagledavanjem sebe suočiti se sa svim slabostima svijeta i materije, navika i sljepila mraka.

Transformacija života podrazumijeva preoblikovanje, reset  svijesti koja ne odustaje od okomitog uzdizanja ka izvoru sebe. Naravno da je kao i u svakom radu na sebi potrebno i znanje osnovnih mudrih činjenica koje nam pružaju uvid da tada nešto takozvano loše nema moći nad osobom, jer se spoznalo da je sve ista i jedna energija koju sami stvaramo, slijedimo i primjenjujemo.  Tada se zna da dobro i loše znači kako upotrebljavamo svoju slabost ili snagu svijesti u mislima riječima i djelima.

Kad i ako se netko odluči slijediti svjesni put sebe  tada se ustraje bez uvjetovanja, i tu se rađa jasna snaga i unutarnji mir, koji u yogi simbolizira lav. Ta snaga omogućuje usredotočenost i svjesno ovladavanje nad svim izazovima privida. I u svetim spisima  u raspravama o svjesnosti jasno je rečeno, ovisno o stupnju u kojem učenik napreduje, rađa se i njegov unutarnji pogled, unutarnji uvid, te se počinju razvijati one sposobnosti koje se nalaze u uspavanom stanju.
Ono što je bitno, to je razvoj i širenje svijesti. To je put mirnog uma, unutarnjeg blaženstva, sa kojim život teče u harmoniji sa istinom. Ovaj sveti mir donosi veličanstvo ljubavi i ravnotežu sa svime što osobu okružuje

U čovjeku su prisutne iste snage kreacije koje su djelatne i u prirodi. To su stvaralačke snage, a one potječu od sveprisutne čiste Svijesti ili kako tko već to naziva (Boga). Kako se ljudska svijest sve više pročišćava čovjek sve više postaje gospodarom kreativnih principa. Takvo je postignuće dostupno svakome, ali se većini pričinja nedostupnim, jer čovjek neumjereno zbog tromosti, slabosti rasipa vlastite stvaralačke moči i pada pod utjecaj nižih energija iz svoje okoline, vezanosti i utjecaja. Mudraci kažu iskreni duhovni tragalac stremi znatno više od svjetovnih ljudi, on želi Puninu, Besmrtnost, neprolaznu i savršenu Sreću! Svjetovna moć, status, čulni užici, zemaljsko uživanje, sve je to promjenljivo, netrajno, obmana, san iz kojeg se prije ili kasnije svatko mora probuditi. Duša koja stremi beskrajnom, besmrtnom, može se zadovoljiti samo Vječnim.
Snaga volje za duhovno buđenje treba biti nepokolebljiva, ustrajna, predana jednom cilju, svjetlu svijesti. Bit bića koja u svakom svijetli čeka na tu odluku.

Iako je naša svjesnost uvijek budna, skoro nitko nije budan. Božanska nadsvijest savršeno je budno stanje. To zahtjeva, ustrajno odricanje i marljiv trud da se uklone sve one nametljive misli koje nas obuzimaju i slabe te da ih se svlada i odstrani. Još jedan simbol iz zapadne religije objašnjava to u priči o biblijskoj zmiji koja zavodi i mami slabost uma da osobu skrene s puta istine ka čulnom ropstvu. Obratimo li pozornost samopromatranju, može se primijetit  da je čovjek upleten u neprestani vrtlog misli od vremena postojanja svijeta i takozvanog raja. Misli koriste  slabost uma i neprekidno odvlače pozornost s unutarnje usredotočenosti, te je usmjeravaju na vanjsko svijet forme, oblika, osoba i privida.

Oduvijek je postojao jaz između razina energije većine ljudi i onih takozvanih svetaca i mudraca.  Razvojem čovječanstva i pojačavanjem svijesti  veliki broj osoba se približilo toj razini samosvijesti, razumijevajući da je ključno postići, odnjegovati i potom stabilizirati svoju energiju. Znamo da što čovjek ima više energije, to drugi snažnije osjećaju njegovu nazočnost. Ta se energija na kraju često iskazuje putem ega, tako da isprva izgleda snažno, no potom se vrlo brzo raspršuje. No kod onih drugih, budnih, svjesnih to je istinska i stalna energija koja ne prestaje biti pouzdana.
Ponekad možemo čuti od početnika na duhovnom putu da za nekog Gurua tvrde da im se čini slab , Stvar je u tome što Guru ili mudrac je slab u određenom smislu, jer njegova slabost je njegova vlastita snaga.

Ipak možemo reći da nema loših snaga, već samo onih loše upotrijebljenih. Također je bitno shvatiti da i slabostima svoju vlastitu snagu koju nikakva moć ne može ikada imati.

Cjelokupna duhovna snaga i pomoć koju želite, nalazi se unutar vas samih, izgradite vlastito sudbinu.

http://girija.info/slabost-i-snaga/