SJENA MJESECA BIKLA! Bikla je hrvatsko narodno piće I potječe iz Dalmatinske Zagore. Ona se sastoji od hladnoga mlijeka u kojega sa pomalo nadoljeva hladno crno vino u omjeru otprilike 3:1, mlijeka 3 a vina 1. Interesantno je spomenuti da I Kuran I prorok Muhamed također imaju u vidu biklu ali je taj moment istaknut u Kuranu naravno usputno I više u smislu upozorenja. Tako Kuran poznaje zapis: “To su kao oni koji miješaju mlijeko I vino:” u smislu totalne nespojivosti ovih tekućina. Međutim kao što vidimo Hrvati jako dobro poznaju ovaj napitak koji je , usput rečeno, neobično lijepi I kreposni napitak. Ovaj napitak je vrlo vjerojatno jako star I potječe od davnine, vjerojatno od vremena kada je pronađena tehnologija pravljenja vina. Jer za mlijeko naravno znamo odranije ali za tehnologiju pravljenja vina možda tek od zadnjih 25 stoljeća kod starih Grka. Međutim niti tada taj proces nije bio upotpunjen jer je I kod Grka vino bilo kiselo jer još uvijek nisu bile poznate sve karakteristike dobijanja stolnog vina kao I mjerenje gradi. To je poznato tek odnedavno. Ali miješanje mlijeka I vina potječe možda od toga vremena I svakako je istina da mlijeko smanjuje kiselost vina ali I da vino u bikli proizvodi ukiseljavanje mlijeka. Prema tome tajna napitka sastojala se u omjeru mlijeka I vina na način da se baza mlijeka ne ukiseli. Međutim ja sam također miješao ove tekućine u raznim omjerima pa I u omjerima u kojima je vino ukiseljeno I doista u svakom slučaju je bilo riječi o neobično lijepom napitku. Škoti poznaju mlijeko sa brandyjem koje je također neobično lijep napitak. KURAN I RIJEKE Kuran poznaje rijeke meda, rijeke vina, rijeke mlijeka I rijeke vode. (47,15) DALMA ZNACI OVCA Situacija koju zatičemo na prostoru Ilirskih provincija u doba prodora germanskih I slavenskih plemena na istočne granice Rimskoga carstva od prvoga stoljeća nove ere bila je unekoliko karakterizirana sa dva jako vazna elementa. Jedan element bio je da na prostoru ovih provincija zatičemo starosjedilačko stanovništvo uglavnom orijentirano oko ognjišta odnosno domaćinstva I okućnice od kojeg nemali broj predstavlja stoljećima stare zajednice Kelta I nomadska plemena danas u literaturi poznata kao Ilirska plemena kojima je socijalna organizacija mahom bila bazirana na lovu I ribolovu. Isto je tako istina da ove dvije komponente u dobroj mjeri koegzistiraju krstareći širokim prostranstvima Balkana. A da je tome tako pokazuje I porijeklo riječi koje danas vezujemo za jednu Hrvatsku provinciju naime Dalmaciju jer je njeno ime originalno poteklo od riječi dalma što znači ovca. Jer je istina da ilirska nomadska plemena poznaju za ovcu kao najvažniju domesticiranu životinju. Treću komponentu čini romanski element koji je stacioniran na istočnim obalama Jadrana od latinskog Porenciuma do latinske Raguse I da predstavlja urbanu civilizacijsku komponentu uglavnom orijentiranu na gradove. Dolaskom Barbarskih plemena Južnih Slavena ova slika se značajno promijenila. U dobroj mjeri iscrpljeni dugim egzodusima, bolestima, gladi I ratovima ovaj elemenat se uklapa ili asimilira sa starosjedilačkim življem rasutim svukuda po Balkanu gurajući preostala Ilirska plemena prema planinama Albanije I konačno okupira Ilirske romanske provincije donoseći svoje navike, svoje običaje, svoju kulturu, svoj jezik, svoju tehnologiju itd.itd. Stari svijet o kojem govorim ne nudi jednostavnu sliku. Ova slika je I u to vrijeme bila jako složena. Tacit u svojim Analima pokazuje kakva je ta slika bila sa stajališta Rima I Rimskoga carstva u prvom stoljeću nove ere. Ima također I nekoliko drugih svjedočanstava iz rimskih izvora koji se također odnose na prostor Iliricuma kao što je to na primjer knjiga rimskog historičara Suetoniusa : Dvanaest Cezara isto iz vremena prvog stoljeća I on u nekoliko navrata spominje barbarska plemena ali prije svega Germana I također imamo svjedočanstvo Cicerona koji je opeta pisao u prvome stoljeću prije Krista dakle nešto ranije nego spomenuta dvojica historičara. Interesantno je spomenuti da on u svome djelu pod imenom O dobrome životu spominje Iliricum I ilirske provincije za čiji narod povezuje banditski karakter I nedostatak osjećaja ljudi za socijalnu pravdu. Na zalost mi nemamo takvih svjedočanstava I sa drugih strana. BALKAN I TURSKA Situacija koju smo netom opisali manje više traje sve do dolaska Turaka. Ta situacija je sa više ili manje nacionalnog identiteta, sa više ili manje razvoja, sa više ili manje akomodiranja na nove uvjete života, sa manje ili više usvojenim kršćanskim pogledom na svijet koji se na Istoku razvija u pravcu Konstantinopolja, na Zapadu Rima a u Bosni u pravcu bosanskoga bogumilstva koje svakako ima svoj keltski korjen I utoliko se razlikuje od bugarskog bogumilstva na primjer. Ali čitav novi svijet ideja I navika biva usvojen, biva usvojen čitav novi svijet kršćanske kulture koja prožima sve elemente narodnog života I rada, jezik , pisma, pisane spomenike, arhitekturu I konačno socijalnu organizaciju društva koja trpi značajne promjene kako kod novopridošlog življa tako I kod starosjedilačkog. Socijalna organizacije biva definirana takozvanom slavenskom seljačkom zadrugom kao jednim specifičnim oblikom komunalnoga života. I ova zadruga na Balkanu značajno se razlikuje od njoj sličnih zadruga kod drugih slavenskih naroda, Rusa na primjer. Ovu zadrugu niti nove prilike Turske okupacije I Turske vlasti nisu značajno promijenile. Ta je organizacija barem u smislu navike I nepisanih zakona I dan danas prisutna na prostoru Balkana. Turska najezda od 14 stoljeća nadalje imala je svoje značajne političke pa I socijale reperkusije posebno u Bosni uz slučaj konstantnih I permanentnih sukoba na zapadnim granicama Turskoga carstva ali I u samim provincijama koje se postupno prilagođavaju novonastalim promjenama. Čitava politička struktura I uprava na Balkanu se promijenila ali sa daleko manjim socijalnim I ekonomskim pomacima mada je tursko carstvo doista predstavljalo civilizacijski momenat na jednoj narodnoj strukturi koja je ipak bila autarhična. Promjene nastaju u području higijene, ishrane ljudi, kulture, opće naobrazovanosti, pismenosti, organizacije uprave, vojske…Balkan upoznaje rajčicu, brojne vrste pita, upoznaje orijentalni grad sa banjama, sa novim sistemom odvoda I dovoda pitke vode, novu arhitekturu, česme, kaldrmisane avlije, mostove, prepisivačke radionice koje štampaju u daleko većem broju negoli što je to bio slučaj do tada, farmaciju I farmakologiju itd.itd.itd Ali taj svijet I dalje prilično rigidno ostaje uz svoje genuine narodne tečevine pa I organizaciju kao I uspomene na prijašnja vremena gdje je tobože teklo samo med I mlijeko. Ima jako mnogo resentimana na Balkanu. JUZNOSLAVENSKA PORODICNA ZADRUGA Južnoslavenska seljačka zadruga je puno , puno individualnija. Ona ne trpi pretjerani kolektivizam. S druge pak strane pozicija žena kao majki ili udovica, ili djevojki it.itd, je daleko više određena ekonomskim I novčanim odnosima mada mi mjenicu poznajemo tek od 1919 godine. Žene daleko manje podliježu zakonitostima zadružnog, kolektivnog života u okvirima patrijarhalne porodice. Daleko manje negoli je to slučaj sa drugim slavenskim narodima. Odatle I veća sloboda ovih žena u odnosu prema drugim članovima porodice. Možda nigdje ta činjenica nije toliko izražena kao u Bosni kod koje je I dan danas prisutan jedan oblik matrijarhata I matrijarhalnih odnosa. AUTARHIJA Ja sam spomenuo ranije da je duševna narodna struktura uglavnom autarhična I da nju niti 5 stoljeća turske vladavine na Balkanu nije promijenilo. U tome se I sastoji veličina imperijalne Turske što je ona ovu strukturu o kojoj govorimo prihvatila kao factum brutum Balkanskoga prostora pa se shodno tome njoj I prilagođavala kroz vrijeme. Danas pak je taj slučaj nešto drugačiji s obzirom na strana kulturna I intelektualna presezanja gdje se autahičnost duševnog života balkanskih naroda shvaća posljenjom instancijom odbrane od gubljena nacionalnih obilježja I nacionalnog identiteta. U tome se možda I ogleda cvjetanje dijalektalne poezije na lokalnim dijalektima u svih balkanskih naroda jer je riječ o pokušaju da se narodne duševne I kulturne tečevine sačuvaju od najezde neprijateljskih elemenata iz vana. I ja pokatkada pišem dijalektalnu poeziju! ARAPSKI SLUCAJ Turska je u tom smislu nastavila svijetle arapske tradicije pozivajući se na činjenicu o karakteru islamske ekspanzije od polovice 7 stoljeca do polovice 8 stoljeća gdje su Arapi stvarili svoj imperij bez teških borbi I ratnih razaranja I gdje je sačuvana gotovo potpuno netaknutom cjekokupna civilna administracija koja je već postojala u tim zemljama. U slučaju Perzije I Bizanstkoga carstva civilna vlast je bila visoko organizirana tako da su Arapi prihvatili upravu obrazovanih ljudi ne mijenjajući je u bitnome. ZANIMLJIVOSTI TURSKOG SLUCAJA Nakon gubitka europske alijanse u jednodnevnoj bici na Kosovu polju 1389 godine Turska vojska je ostala na svojim do tada utvrđenim zapadnim granicama 100 godina ne prodirući dalje u dubinu Balkana. 100 godina! Zašto! Pa ona se pitala da li bi moguća invazija dalje prema Europi donijela neophodne pozitivne učinke za Imperiju I što bi ta invazija značila za cjelokupno stanovništvo Balkana kojemu Islam predstavlja orijentalni elemenat u bitnome stranog karaktera. Turska se 100 godina pitala da li bi eventualna invazija Balkana I Bosne posebice imala takve pozitivne učinke da Islam I orijentalna slika svijeta postanu svakodnevne sastojine balkanskih naroda ili pak stvari stoje drugačije naime da bi ovakova invazija možda predstavljala neodgovornu avanturu sa malim šansama za uspjeh. Danas ima svakako jako mnogo onih I među sveštenim islamskim ljudima I odanim muslimanima koji smatraju da je ova invazija bila avanturom. DIMIJE Ja sam kao sasvim mladi dječak imao prilike posjećivati sa mamom Hercegovinu I tada sam imao prilike vidjeti jako puno mladih djevojki u dimijama. To je bilo dakle doba kada su ove svilene ženske hlače još bile u širokoj upotrebi kao element svakodnevnog odijevanja. To još u moje vrijeme nije više bila takozvana narodna nošnja nego svakodnevni artefakt koji se kombinirao sa majicama i bluzama zapadnog tipa. Jedna je djevojka tako vadila vodu iz bunara I ja nisam mogao odoliti uvjerenju da su te svilene dimije na njoj jako erotične. Dimije su od svile I jako su erotične! CICERON O PRAVDI Ciceron je u jednom poglavlju svoga djela O dobrome životu posvećenom pitanjima socijalne pravde razmatrao I slučaj banditskog ponašanja naroda u Ilirskim provincijama I njihovom nedostatku osjećaja za socijalnu pravdu. Ukoliko je ovaj elemenat zadržan do dana današnjega ,a jeste, onda on isključivo potiče iz karaktera socijalne organizacije starosjedilačkog stanovništva Balkana koje je mahom socijalno diferenciranog karaktera. Sasvim je drugačiji bio južnoslavenski elemenat koji je po svojoj prirodi egalitaran. Međutim sjedinjavanjem I obostranim asimilacijama ova diferencirana slojevita socijalna struktura počinje prevladavati tako da slavenska komponenta zadobija sve karakteristike novousvojenog duha I ta situacija traje do dana današnjega. Prema tome južnoslavenska seljačka zadruga o kojoj smo govorili ranije nije egalitarnoga karaktera nego je socijalno diferenciranoga karaktera u hijerhijskom nizu u zavisnosti od imovine prije svega. I to na isti način kakav nalazimo I u keltskom slučaju kojeg sam ja I opisivao jednom prilikom u svome radu People od dust. Ja sam tada govorio o takozvanom keltskom preporodu koji je zapravo značio napuštanje I transformaciju rodovskog socijalnog poretka pa se tako sa tropoljnog sistema obrade oranica gdje su porodice manje više jednake jer uspijevaju u uzdržavanju seoske obitelji prelazi na proces okorištavanja putem imovinske diferencijacije u slobodnim selima. Otada se I mijenja privredni I društveni status slobodne seljačke zemlje. I ova struktura vrijedi do dana današnjeg dakle sigurno zadnjih 15 stoljeća. IVANA BRLIC MAZURANIC Ovaj paritet u neku ruku starosjedilačke I došljačke kulture na Balkanu možda najbolje opisuje Ivana Brlić Mažuranić koju sam ja također već spominjao u smislu njena prosvijećenoga djelovanja u pravcu sveslavenskoga preporoda naime u obliku pariteta dobre majke I zle snahe koja ima jezik zmije. Kao što je vjerojatno poznato majka ima birati između vječne mladosti koju joj nudi Stribor ili ljubavi spram sina I ona bira ovu ljubav dok snaha biva pretvorena u ljutu guju. Tako majka I sin dolaze do slobode. Ali nam nije posve jasno što se onda zbiva sa sinom kao I sa majkom. Isto tako nije nam jasno što se dogodilo sa ocem. Dakle ima sigurno jako mnogo elemenata za pretpostavku da je ideja sveslavenskoga preporoda dobrim dijelom bila inicirana težnjom ka povratku ka autentičnom primordijalnom slavenskom životu. Međutim to svakako nisu bile intencije dobrog dijela naših preporoditelja pa vjerojatno niti Ivane Brlić Mažuranić, naime nekakav povratak na staro nego štoviše osiguravanje osnova za što svestarniji nacionalni I kulturni razvitak. SNAHACEVSTVI ILI SNASINSTVO To je jedan slučaj koji se vezuje za naše slavensko selo a također pogađa Ivanu Brlić Mažuranić I njenu priču Šuma Striborova. Vjerojatno je razlika naše Ivane kao I naše tradicije u odnosu na rusku na primjer to da u našoj predaji nigdje nema riječi o ocu ili o nekoj muškoj glavi koje igra presudu ulogu u jednom momentu. U Ivane cijeli ovaj problem je izbjegnut na način da nju to niti ne zanima. Priča možda također ima neke sveze sa institutom snahačinstva mada je pomalo nejasno da je taj institut kod nas ikada postojao pa se prema tome čini da je Matoš posve u krivu kada zapaža da je ovaj institut prisutan I kod nas. Jer naši oci ukoliko nisu htjeli ili mogli imati sex sa svojim ostarjelim ženama uvijek su taj sex mogli naći negdje drugdje. Tako je Maroš zapazio da institut snahačinstva znači da oci siti svojih ostarjelih žena u mnogim slučajevima ne dovode u kuću snahe toliko za sina koliko za sebe. Razvod braka je na selu nešto nepoznato. Kako se u Rusiji ne može nikuda bez putovnice napuštena žena ne mogavši bez muža doći do pasoša ne može se ni maknuti I potražiti gdjegod zarade. Ljubavni zločini rijeđi su na ruskom ladanju no u ostaloj Europi I ne može se reći da muž gleda kao Crnogorac u ženi niže biće zaključuje Matoš. Ovaj zaključak ne vrijedi za naše južnoslavensko selo nego za rusko. Jer smo mi mogli manje više putovati, naše su žene mogle naći zarade na susjednom imanju ili kao posluga u gradu ili kao vodarice ili kao pralje itd.itd.itd ili u krajnoj liniji biti na ispomoći svojih porodica. Ali “siti oci” svagda su na našem selu mogli doći do slobodnih žena I na način da se ne rastave. Zato je unekoliko formalnopravno ta porodica uvijek postojala ali ne na način da je brak konzumiran. Prema tome strah od zle snahe koji strah se odnosi upravo na ovaj institut snahačinstva nije naša južnoslavenska zbilja nego prije svega ruska. Kod Ivane Mažuranić relacija majke I snahe ukazuje na neke daleko značajnije I dublje socijalne elemente koji vrijede isključivo za južnoslavenske krajeve. KOMPONENTE NA BALKANU Na Balkanu ima nekoliko nacionalih komponenti: slavenska , keltska, romanska, germanska, ilirska I ugrofinska. Od ovih komponenti na postoru bivše Jugoslavije najdominantnije su tri komponente: slavenska, keltska I ilirska. Specifičnosti ovih komponenti izuzev keltske jeste u tome da su matične zemlje ovih komponenti uglavnom I susjedne zemlje od kojih svaka može imati I interese prema Balkanu odnosno prema područjima koja se odnose na njih. Odatle toliki problem Balkana koji se po svemu sudeći na primjer razlikuje od australijskoga prostora na kojem također obitavaju sve ove komponente ali nije riječ o susjednim zemljama koje polažu prava na područje. Odatle proističe formalnopravno gledajući jedno zakonodavstvo “permanentnog interesa” kojim ove komponente sudjeluju u distribuciji moći na Balkanu. U slučaju keltske komponente riječ je također o zakonodavstvu “permanentnog interesa” iako ne postoji zakonodavstvo prava na područje ali postoji zakonodavstvo “prava na uticaj” kojim ova komponenta regulira svoje interese. JEVREJI I ROMI Postoje na Balkanu također I dvije druge manje nacionalne komponente: semitska I romska. Specifičnost ovih komponenti jeste u tome da ne polažu pravo na područje kao niti pravo na neposredni uticaj kao što se niti ne odnose prema zakonodavstvu prava na permanentni interes s obzirom na historijske razloge I dugu historijsku tradiciju nemiješanja u političke tokove društva.Ove komponente uživaju takozvano “pravo na autonomiju”. PRAVO I POLITICKI SISTEM Politički sistem proističe iz prava. To nisu oligarhije na vlasti niti samovolja vlastodržaca kao što je to bio slučaj sa tiranijama 20 stoljeća. U tom smislu poznat je grčki slučaj Pisistrata koji se preobukao u ženske halje božice Atene pa na bojnim kolima dojahao do Atene I preuzeo vlast zahvaljujući bogobojaznosti Grka. Niti je slučaj kojeg Herodot opisuje u svojim Historikama da je Darije preuzeo vlast tako jer je njegov pastuh prvi zarzao ugledavši kobilu. Daleko od toga! VLASNISTVO I PRAVO Politički sistem proističe iz prava a pravo iz vlasništva. Vlasništva pak mogu biti mnoga! TIJELO I DEMOKRACIJA Postoji vlasništvo nad vlastitim tijelom, iz vlasništva nad vlastitim tijelom postoji pravo na život a iz prava na život politički poredak demokracije pri čemu se misli na demo-kratein- vladavinu naroda. Ovoj demokraciji odgovara politički sistem republike kao res-publica, stvar naroda. Vladavina naroda dakle pretpostavlja postojanje stvari naroda ili narod proizvodi tu stvar dakle republika ili monarhija. SJENA MJESECA Kuležev brijeg nije bio u selu. On je bio izvan sela I predstavljao je zaselak sela imenom Kraljev Vrh koji se nalazio na sjeverozapadnim obroncima Medvjedice u Hrvatskoj. Ja bih tako nekako krenuo zadnjim autobusom iz Zagreba negdje oko 10 I 30 pa bih onda došao do Gornje Bistre a onda pješke hodao možda nekih 2 kilometra putem kroz šumu do Risovog polja a onda opeta kroz gustu listopadnu šumu do Kuleža. I tako bih negdje oko ponoći stigao tamo. Vrlo često se desilo da nije bilo svijetlosti Mjeseca pa sam nailazio samo na tamu I ta tama je bila tako gusta da ste imali osjećaj da je možete sjeći kao što sjećemo dobar masni sir I ja sam se u tim trenucima osjećao kao da sam doista duboko u prošlosti, u neolitu. Za ovoga vremena neolitske tame nebo bi bilo obasuto gustim rojem svijetlih malih zvijezda naše galaksije Kumovske slame ili poznatije Mliječnog puta koja se spiralno oblikovala duz nebeskoga zenita. S druge pak strane bilo je noći koje su bile obasjane mjesečinom. Nekada je pak Mjesec bio sa lijepom nježnom crvenkastom koronom. I tada sam mogao vidjeti sjenu svoje vlastite prilike na travi obasjanoj bijelom svijetlom svijetlošću Mjeseca. SREDINA NOVEMBRA S druge pak strane pokatkada ovdjeka u Adelaideu imam osjećaj kao da sam u rodnom Dubrovniku jer imade sredinom novembra ili ranije u ovome gradu dana kada se osjeća još uvijek prohladan povjetarac ali je sunce dovoljno jako te se na obrazima osjeća ovaj neobičan kontrast koji začuđuje. Njemu u Adelaideu nedostaje samo jedan karakterističan miris mora- inače sa tim karakterističnim mirisom dobijate utisak ranoga ljeta u Dubrovniku. Dakle to je neobično vrijeme kada je još hladno za kupanja u moru ali je dovoljno toplo da to I učinite. zlatan gavrilovic kovac