Sjećanje na Zvonimira Frlana
          


 

Fotografija je snimljena u vrtu ispred stana gdje je
zivio Zvonimir Frlan, Ika, lipnja mjeseca 1993.godine.
S ljeva na desno: Zvonimr Frlan, Borivoj Bukva i Ivica
Padjen.

  Veči format iste slike:

Jedno ljetno jutro 1993. godine posjetio sam mog ucitelja, teozofa i slikara, barba Zvonimira, kako smo ga od milja svi zvali. Zvonimir Frlan obitavao je u Iki u malenom jednosobnom stanu kuce u prizemlju, sa vratima koja su izlazila na vrt sa kojeg se pruzao prekrasan pogled na Iku i Kvarner. Malenom ulicicom i stubama koje su se dizale navise od glavne ceste, u samome centru mjesta Ika, ne duze od 5. minuta hoda zatekao sam Zvonimira kako prostire tek opran ves na spag.   Vitalan starac, uvijek nasmijan i spreman na razgovor, veselilo ga kad bi ga pitao bilo sto iz podrucja teozofije. Susretljiv i srdacan, poveo se mojom znatizeljom i zapoceli smo razgovor vec u vrtu. Potom smo razgovor nastavili u prostoriji desno od ulaznih vrata, vise nalik na ostavu sa slikarskim priborom i kucnim potrepstinama nego na sobu, na cijim su zidovima visile slike.

Sa ulaznih vrata vidno na zidu visila je poveca slika dimenzije priblizno metar sa metar i pol, na kojoj je barba Zvonimir naslikao "Izidu ispod sedam velova". Slikao je po strogim pravilima i ukusu starih majstora, tako je ta slika na mene ostavila trajan dojam.   Izida poput Venere stoji nad skoljkom koja izranja iz vode, dok golo tijelo koje se tek nazire prekriveno bjelinom sedam velova na tamnoj pozadini, dominira slikom.

Ispred slike na dva metra uz vrata, zavalio bih se u onizu fotelju i tako promatrao Izidu, dok bi Zvonimir komentirao i odgovarao na moja postavljena pitanja.

Po zidovima sobe bile su okacene i preostale slike, od kojih je On uvijek napominjao portret njegove pokojne supruge, ulje na platnu, koju je on naslikao. Od te slike Zvonimir se nije odvajao, uz napomenu da se sa suprugom i dalje sastaje u javi il' snu.

Razgovor sa barba Zvonimirom i posjeta nikad nebi trajala duze od sat vremena, vrijeme koje je njemu i meni bilo dovoljno za jedan ugodan susret...

To jutro predlozio sam barba Zvonimiru ono sto mu nikako nisam smio priopčiti...
Prijedlog po njega bio je vise no nerazuman, a po mene fatalna  katastrofa, pogodio
sam ga do dna duse... Zvonimir je zapoceo kanonadom rijeci, - u nizu, tako: - Ti si munjen!?
- Sto je Tebi?
- Kako Ti je to uopce moglo pasti na pamet, - kako si se uopće usudio tako sto, me pitati?
- Nisam te nicem do dana danasnjeg naucio, Ti si izgubljen slucaj, Ti si cisti promasaj!?
- Nis koristi od Tebe!
- Ne dolazi mi vise s tim glupostima i ne uzrujavaj me tim Tvojim idejama!?

Vidno uzbudjen, ubrzanim koracima barba Zvonimir se kretao po prostoriji, i vise govorio sebi, ne osvrcuci se na moju pozornost i prisutnost.
Iznenadjen Zvonimirovom reakcijom podbadao sam ga upadicama, da, cega se boji?, - to nije nista strasno!?, odglumivsi zacudjenost njegovim ponasanjem, nastojao sam ga privoliti na pristanak.

Zvonimira sam izbacio iz takta! Moji pokusaji ostali su bezuspjesni, a Zvonimir cvrsto ostao pri svome!

Potom sam promjenio temu razgovora zamolivsi ga da mi posudi jednu knjigu. Nakon pretrage po ladicama i stalazama, knjiga je pronadjena, i nakon toga smo se razisli...

Zvonimr Frlan nikada nije izlagao javno niti je imao samostalnu izlozbu slika. Predlozio sam tada Zvonimiru da bude gost na mojoj izlozbi slika u sklopu programa, sa slikom Izide, i da ga predstavim Rijeckoj likovnoj publici i mojim prijateljima.

Barba Zvonimira nema vise zivog medju nama. Njegova skromna dusa napustila je tijelo 1999. godine. Nakon cega sam pokrenuo inicijativu za realizacijom Posthumne izlozbe slika i podnio Zamolbu Odjelu gradske uprave za kulturu Grada Rijeke.

Izlozbu do danas nismo uspjeli realizirati. Kako imam privolu Odjela gradske uprave za kulturu Grada Rijeke, trebalo bi pokrenuti i u teozofskim krugovima Grada Rijeke, Zagreba, i drugdje, da se realizira ne samo izlozba slika, vec prikupite sve spise i skripte Zvonimira Frlana i objaviti knjigu njegovih radova.

Moja Zamolba upucena Odjelu gradske uprave za kulturu Grada Rijeke i Modernoj Galeriji, Rijeka sa datumom 16.04.1999. godine glasi ovako: " Postovana gospodo, 13.03.1999. godine u Voloskom pokopan je Zvonimir Frlan, slikar i teozof, jedan od osnivaca Teozofskog drustva "Rijeka prema mudrosti" sa sjedistem u Rijeci.
Roditelji Zvonimira Frlana bili su clanovi teozofskog drustva jos davnih dvadesetih i tridesetih godina ovog stoljeca, zapisano u knjizi Marijan M. Grakalica "Duhovnost Novog doba", u kojoj je objavljena i fotografija Zvonimira Frlana iz mladjih dana.
Zvonimira Frlana upoznao sam prije sedam godina na predavanjima Teozofskog Drustva i povremeno posjecivao u Iki u ul. Emila Krajcara 1. gdje je zivio, uz povremene odlaske sinu u Zagreb. Zvonimir Frlan upoznao me je i sa svojim slikarskim opusom, unatoc tome sto on nije imao ni jednu samostalnu tako ni kolektivnu izlozbu slika. Zvonimir javno nikada nije nastupao. Najupecatljiviji dojam na mene je ostavila slika Izide. Tako je jednom prigodom napomenuo, da je ostvario dosta slika, i sve to prodano.                                    
Zvonimir Frlan bio je jedna od vodecih licnosti iz podrucja teozofije danas u Hrvatskoj. Zivio je povuceno i pripadao uzem krugu znanaca i prijatelja. Javne nastupe je izbjegavao, izuzev u okruzenju teozofa kojem je pripadao i gdje je nastupao kao predavac prenoseci svoja iskustva i znanje mladjima.

Osjecam potrebu da Vas informiram i iniciram, u ovom slucaju valorizaciju lika i djela pokojnog teozofa i slikara Zvonimira Frlana, jednog od mojih Ucitelja. Sto bi se u svakom slucaju moglo realizirati izlozbom njegovih radova/slika u Rijeci. Za javnost i Grad Rijeku predstavljalo bi veliko otkrice, - posthumna izlozba slika Zvonimira Frlana, koji je dijelom zivio i stvarao na ovim nasim prostorima, da ga za njegova zivota mnogi nisu poznavali.

Grad Rijeka i Moderna galerija u tome mogu uciniti mnogo. Veliko Vam hvala! Potpisano u Rijeci, 16.04.1999.

  Preostaje nam jos samo nada da ce do te realizacije izlozbe i doci. Kao vjeciti optimista uz pomoc preostalog dijela svjesno izgradjenih i razumskih dusa mladjih narastaja teozofa, smatram da je to izvedivo. Danas od presudnog znacenja je odnos i uzajamnost u djelovanju i komunikaciji ucitelj-ucenik koji transcendira, po mene i Zvonimira jos znacajniji i viši, jer pripada i odvija se u sferi Astrala.

Mjesto Ika, Opatija, Kvarner  

U Rijeci, 20.12.2004. godine  Borivoj Bukva

---------

  A, da se učinilo do sada mnogo, "U čast Zvonimira Frlana pokrenut je - Studij Teozofije" to pogledaj na linku  http://www.teozofija.net/

   JOŠ NAM JE SAMO PREOSTALA I POSTHUMNA IZLOŽBA SLIKA ZVONIMIRA FRLANA, A JA I DALJE ŽIVIM U NADI DA ĆE SE TO REALIZIRATI ZA KOJU GODINICU I DA ĆU PONOVO MOĆU GLEDATI SLIKU "IZIDE ISPOD SEDAM VELOVA"!

  
----------

 
U Rijeci, 23.02.2009. godine    Borivoj Bukva  

http://budan.blog.hr/