Svi u životu prolazimo kroz situacije doba i zala.

Nitko nije rekao da ć biti lako.bitno je imati snage otrgnuti se,osvjestit problem i krenuti.

Čini mi se da sam upravo krenuo ususret sebi.

Da,pomalo mi je čudno.Do jučer nisam mogao bez nje.Sve sam dijelio s njom,sve joj dao.

Lijep je to osjećaj.Pripadati bezuvjetno.Ali pao sam na dno i kao sam tresnu.

Stojim tako pod vedrim nebom nesvjesan suza koje su mi  ovlažile oči.

Pogled mi odluta prema vrhovima Velebita.

Velebit je kao majka.Bezuvjetno voli dječicu i prima ih u svoje krilo ne propitkujući.

Uranjam u bezvremanski mir.

Nakon nekog vremena kao da se budim iz sna.

Evo,vidi se sjetlo.