Siromašni ribar i njegova kći /priča/
U pradavna vremena kada su ljudi zivjeli skupa sa divovima i patuljcima, na podrucju Limske drage zivio je siromasni ribar i imao prekrasnu kci. Ona je bila toliko lijepa, da je nju ribar morao stititi od velikog broja prosaca...
U susjedstvu su zivjela dva brata blizanca - dva diva, i Zmaj Limske drage. Zmaj se pretvarao u mladica, kad bi se pojavio pred djevojkom. Braca divovi i Zmaj bili su u stalnom sukobu radi ribareve kceri. Jedne noci kad se braca nasla na krizanju puteva, Zmaj se pretvori u magarca... Objesni divovi nisu mogli odoljeti i skupa zajasu magarca, koji ih odnese daleko. Magarac ih zbaci s ledja, tako da su lutali cijelu noc, - put do kuce nisu mogli pronaci. Divovi zaspu, pred zoru pjetlovi ih probude i oni nadjose put do Limske drage. Srditi divovi odluce da tko prvi podigne kulu njegova je ribareva kci i razglase vijest koja stize do ribara. Divovi pokupe sve kamenje i blokove megalita, uniste putove i krizanja putova, osim pet velikih gromada koje nikako nisu mogli izvuci iz zemlje. Kamene blokove kiklopske velicine usadise u kule i suhozide ne pridrzavajuci se pravila gradnje, i tako na brzinu podigose dvije kule, svaku na jednom brezuljku...
Ribar bojeci se za krepost svoje kceri koja je bila ljepotica, neprestance je izlagao samoci zbog velikog broja prosaca. Ona poput mucenice, bojeci se diva i pritvora u jednoj od kula, predala se postu i molitvi, i tako umre...
Dusa mlade djevojke preda se i predje u sirenu, sa kojom se djevojka igrala i kupala u Limskoj dragi. Ovih dana kao i nekad, po uvalama, dragama i otocima, priobalja Limske drage, zna se pojaviti sirena, nenadano kao sto je i nestala iz misli i sjecanja ljudi...
Dugo godina poslije toga kada su sa lica zemlje nestali divovi i patuljci, uz postojece kule narod se nastani, dignu dva grada i prozvase ih Kastel - Parentin i Monocastello. Mjestani oba grada zivjeli su objesno i razuzdano. Uz obilje bogatstva u svojoj oholosti, narocito gradjani Parentina vezujuci se rodbinskim vezama, u sukobu sa pridoslicama uz skrtost, poticali svoje pogansko bozanstvo...
Za razliku njih, gradjani Monocastella bili su pobozniji. U jednom trenutku potaknuti susjedskim prestizem i takmicarskim duhom, probudila se savjest svecenstva. Izazvani svecenici dali se na ogledanje kakva je moc u njihova boga. Oni podigose dva zrtvenika, jednog u Parentinu a drugog u Monocastellu, potom sazvase svaki svog Boga da zapali vatru. U Parentinu uz veliku tutnjavu unisti gradjevine i dio stanovnika. U Monocastellu Bog posla vatru koja zapali zrtveno oganj, i ukaza na ispravnost puta. Gradjani Monocastella prihvate odbjegle i unesrecene gradjane Parentina, koji podigose nove nastambe, te se prikljuce ziteljima Monocastella. Tako je Parentin nestao i zbrisan sa lica zemlje...
Uspomena na Parentin je kameniti grad, stjenovito brdo koje se visoko uzdize iznad Monocastella u neposrednoj blizini. Grad kasnije dobiva novo ime Duecastelli, ili Dvigrad. Na mjestima pet ogromnih gromada megalita tijekom vise stoljeca, narod podize pet sakralnih objekata: crkve Sv. Sofija i Sv. Petronila, kapele Sv. Marija, Sv. Antun i Sv. Ilija.
Crtež Dvigrada sa položajem svih crkava i prikaz zbivanja iz tih vremena
( Tekst iz knjige: Borivoj Bukva, METAMORFOZE ISTRE I RIJEKE, Rijeka, 2006.)
U Rijeci, 17.03.2010. godine Borivoj Bukva