GEA I NOVA ZVONA

 

Što je Gea nego tužno zvono

Usamljenog svemira glas.

Poruka nekom, negdje, nekad

Dođi, i spasi - od samih nas…

 

Od pojedinačnog do općeg - pisao bih, naivno, djetinje čisto:

Sunce, zvono ljubavi,  o sustavima vrednota,

U srcu jasno i bistro.

Ali Tebe  vuku druge misli -

Voliš svijet banknota!

Ima – nema. Kakva nula!

Sve je jedan - ili ništa!

 

Pričao bih Ti o problemima svijeta

A ti guraš glavu u pijesak

I tražiš naočale boje ruža.

Ne vidiš da Ti se istina ko dječji pogled

- čisti vrijesak

Na dlanu pruža.

Pokazao bih Ti putove srca

Oblake i leptir,

Tebe smeta svježi zrak i blato. A srce, dušo

Ili se okamenjuje ili puca,

Moje još nema mira.

U njemu moje malo zvono trepti,

Na Tvoje uho kuca.

 

Ja sadim borove i volim travku

Ti bi sjajnu kuću, svijet betona

- čistu luku.

Ja bih alge na plaži,

 vjetar što kroz kosu pleše.

Tebe privlače sterilna staklena zvona.

 

Uzalud na vrata Tvoja zvonim

Tebe tražim - a Ti negdje - svoja,

Poljubio vrata (valjda iz inata).

Ti šutiš, a ja se nadam: postojiš.

Novce ili dane brojiš - važno je da se ne bojiš.

Tko mi brani pristup k Tebi? Moj anđeo!

Poruku mi šalje kradimice:

„PAZI, DEMON IMA ANĐEOSKO LICE“.

Što me štiti od demona?

Samopouzdanje i vedrina:

Samo moja unutarnja
 - Z V O N  A !

 

Varka. Iluzija. Mrak. Tišina.

Shvatio sam, odrasla si.

 Lijepa, a ne slijepa. Tebi: Puse.

Dobro je da Tebe ima.

Sebi kažem: KLJUSE - UZDAJ SE U SE.

 

Gledam: Ko' da svuda vidim Anđela lice

Ljiljana, vrganja i lisičarke,

 Zvučnika, truba i starog gramofona,

Od tajfuna, uragana, vrtloga i  pijavice,

Stvari ko' da imaju isto lice

Podsjećaju  na Tvoja - ZVONA!

Čas ih volim, čas sam tužan.

 

Ah, ta zvona:

Čas uzana, čas široka,

Čas konveksna, čas konkavna,

Ko' da  ih dodiruju  neke čudne sile:

Čas centrifugalna,  čas centripetalna!

Ko' svjetiljke, čaše, bačve i  flaše,

Klepsidre, vijavice i turbine,

Fontane, fanfare, rogovi, antene,

grobna zvona 2012 Nostradamusova i drevnih Maya:

Vatromet zvona stalno prati mene!

 

Vidim meduze, vulkan i getribu,

Sanitariju gostiona

(gle, gle i tu ima skrivenih sifona),

Dijagrame Gausa,  Venturija i pseudosferu,

Cvijetove i plodove, crnu rupu i svodove

- čudna čuda - opet neka slična ZVONA!

 

Što vezuje Jerihon i Hemingwaya,

Mozarta i katedralu Svetog Vlaha,

Veneciju Sv. Marka, Prag i Barcelonu,

 Kremalj, dalmatinsku  kampanelu

staru uru u Londonu,

Krovove u Svetom gradu, na Tibetu i kućnom pragu –

Ako nisu neka - ZVONA?

 

Ni ne slutiš kako smo bliski:

Ja volim  Tebe -  Ti voliš sebe.

Dakle,  ISTU OSOBU VOLIMO

Kako da to prebolimo?

 

Slušam što mi pjesnici zbore:

 „ Dan je lijep, dušo moja,

Kad ga oči Tvoje gledaju: od  smrti je sačuvano

Sve što srce Tvoje dirne. Tko je u njeg' dirno“?