Društvo i crkva, koji su ih vjenčali, prihvatili su zdravo za gotovo sklopljenu bračnu izjavu i digli dalje ruke od bračnih partnera, računajući na njihovu odgovornost, sve do trenutka kada je već prekasno da se bilo što učini, kad jedan od partnera zatraži rastavu braka. U gradu je to još kako-tako, bračni parovi imaju neku vrstu potpore, ali na selu obrazovana ili neobrazovana žena je potpuno prepuštena na milost i nemilost svog partnera i okoline u kojoj živi. Najgore je kada se uza sve pojavi i psihičko i fizičko maltretiranje žene, a često i djece. Sigurne kuće koje sada postoje nisu ni adekvatno, niti trajno rješenje. U te sigurne kuće nebi trebalo slati ženu i djecu nego onoga ko vrši nasilje. Privremeno rješenje potrebno je preimenovati u stalno dok se ne riješi problem na razini sveukupne zajednice.

Agresor u obitelji mora jasno znati da će biti potpuno eliminiran iz obitelji ako nastavi ispoljavati svoju agresiju. Naravno, nisam zaboravila da agresor u datoj situaciji može biti otac, ali i majka (doduše rjeđe). Bez obzira na to o komu se radi, agresor mora biti u situaciji da savlada svoju agresiju, izliječi je i da u potpunosti bude svjestan svoga ponašanja. Društvo je to koje ovdje ima važnu ulogu – od stavaranja opće društvene „klime“, dakle općeprihvaćenog stava koji neće podržati agresivno ponašanje do zakonskih sankcija. S ovom spoznajom mnogim ljudima ne bi palo napamet da svoju agresiju ispoljavaju na svojoj obitelji, već bi tražili mogućnosti kako da postanu zdrave, cjelovite i odgovorne osobe, ako je potrebno i liječenjem, odnosno terapijom. U današnje vrijeme, primjerice, otac alkoholičar i dalje ima svojevoljni izbor hoće li se liječiti ili ne, a sigurno ne pomaže niti društveni konsenzus po kojem je „čašica“, pa i ona jedna previše, prihvatljivo ponašanje, posebice kada se radi o muškarcu. Nema tu puno promišljanja, točnije – ne bi ga trebalo biti. Alkoholičar je ovisnik koji ugrožava i psihički i fizički svoju obitelj i on se mora liječiti. O tome osobno nikad ne bih „pregovarala“.

Ja sam svoju djecu podigla. Ona su krasni ljudi u ovom društvu, ali kako je to bilo teško, u okolnostima u kojima sam živjela, izvesti ih na ispravan put, zna samo moja Duša. Radi onih majki koje su tek krenule tim uzvišenim putem i onih  koje su tek u procesu odgoja, molim društvo u kojem živim: Pomozite majkama! Možda netko u ovom resoru i u mojim riječima pronađe ideju da ta pomoć u praksi bude kvalitetnija. Molim vas i zbog njihovog potomstva koje, ako se bar nešto kvalitativno promijeni, neće nositi traume iz obitelji na svojoj Duši. Višestruku korist imat će najviše društvo, jer će imati sretnije građane, koji će biti njegovi pozitivni ljudski resursi. Stambenog prostora ima u svim prekrasnim mjestima ove države. Treba nam samo dobra volja i preustroj postojećih resursa. Borimo se za sklad u obiteljima, natalitet, našu djecu i njihovu sreću, jer obitelj je stup svakog pa i našeg društva.

Žena je 24 sata dnevno domaćica, 24 sata majka, 24 sata supruga… U tom vremenu neprekidno je dostupna djeci, suprugu i domaćinstvu. Društvo joj priznaje samo od 8 do 12 sati rada na radnom mjestu. I dok često i kod privatnika i u državnoj ustanovi dobiva manji dohodak od svoga muškog kolege, ova 72 sata dostupnosti koja odradi, u konačnici također za društvo, su joj neplaćena. Kada uspije uopće spavati? Kada uspije naći trunčicu vremena za sebe? Nije nikakvo čudo što na lice navlači debeo sloj šminke. Vjerovanje je da to radi da na sebe skrene pozornost tom maskom, da pokaže koliko je lijepa. Podsvjesno ona tom maskom sakriva svoje duboko nezadovoljstvo umorom i postojećim položajem u obitelji i društvu. Kada se pobuni, padajući s nogu od umora, proziva ju se feministicom, oštrokonđom, glupom plavušom i još kojekakvim pogrdnim imenima. Osobno sam oduševljena spotom koji se u posljednje vrijeme vrti na HTV-u i u kojemu su uz lik maltretirane žene ispisani ti pogrdni, rekla bih ''stočni'' nazivi kako se ženu često naziva: ovca, guska, .rava… (namjerno ne želim napisati to slovo). Građane se na ovaj način poziva da pomognu ženama u toj poziciji i ujedno se stvara svijest o negativnostima takvog, u našoj kolektivnoj svijesti nažalost često prihvaćenog, ponašanja. Nadam se da se ovakav pozitivan stav prema izlasku iz začaranog kruga koji ženu uporno drži u lošoj, podređenoj, poziciji neće zaustaviti samo na prosvjedu protiv tjelesnog maltretiranja. Pružimo joj ruku puno prije nego što do te i takve situacije uopće dođe. Mnoge žene cijeli život prožive u neljudskim uslovima potlačenosti među kojima sam bila i ja.

Prekrasna ženo, majko svijeta! Ja, tvoja suputnica, odajem ti duboko poštovanje i priznanje Tvojih vrijednosti u obitelji i društvu. Tvoje vrijednosti nesebičnog služenja održavaju majčinski princip ljubavi sustvarateljice, koji nesebično daješ za dobrobit obitelji, društva i zemaljske zajednice. Hvala Ti na tvojoj snazi i ustrajnosti u podnošenju nepravde koja Ti je učinjena.

http://angelija.blog.hr/