Jutros stadoh sretna pod koplja dnevne svijetlosti i vidjeh umiranje zvijezda u beskraju pune milosti.
Trenutak, treptaj oka, istina, ljubav, vilinski dah, nevidljivo zdanje ili tek Reich-ov zvjezdani prah, u kojem nebeska harfe čudnovatu simfoniju svira strunama od svile, sjenka slična lepršanju leptira. Uzdrhtala duša u knjizi života ucrtava biserima slova,ona drevna slova iz sedefa školjke, slova uvijek nova. Na svjetlosnom putu pupoljci se nižu, to cvjetaju ruže i šapat vječnoga života iz vrulje novom sjenkom stiže.
Duša moja sa sjenkom o ljepoti snova tajnovito romori, dok srce gromovima prijeti, ljubav sjenkom sreće žubori. Sunce se kupa u izvoru sjenki, vječnom zagrljaju vala i pjenesvjetlosnim mačem razbija sve prošle tužne i nesreće sjene, Gordijski čvor, klupko zaostalog straha, svojim udarcima ruši, da sve zvukove duše, tužno zavijanje unutarnjeg vuka, uguši, da nebo pod kišom meteorita pronađe u životu onaj dio puta, one staze po kojima sretna, snena i radosna sjenka duše naših praotaca luta. Tu susrećem čudesne ljepote, sjenke, lica uzdignute glave, srodne duše koje slobodu života i svaki, treptaj oka slave. S usana vrelih treptaji se šire, vječni zvuci prijateljskog govora, a nad srcem se znak pobjede iskri spleten od zelenog lovora i jedna bijela ruža znak djevičanskog izvora.. Istina, trenutak pobjede nad nećim što nazivah nepostojeće, snaga srca, šapat sreće, dokaz da je u duši vječno proljeće, ljubavni žar, kap rose na latici ruže, kristal neba na cvijetu perunike, sunce u zrncu pijeska, a život čudesan i snen se u sjenki svake duše snom o vilinskome svijetu bljeska. 

 http://sretan-trenutak.blogspot.com  
http://pjevaju-vile-slovinske.blogspot.com/2008/02/vilinski-san.html