U današnje vrijeme se riječ 'guru' shvaća veoma jeftino. Zbog toga se vrlo liberalno koristi kao atribut za svakoga tko obećava nekakvo duhovno savršenstvo. Da bih napokon rasvijetlio pravo značenje riječi 'guru', upotrijebit ću definiciju koja potječe iz drevnih Veda; koje je, ne zaboravimo, u pradavnim vremenima izgovorio Bog osobno. Zapravo, Vede su vječne, baš kao i sve istine i upute koje se u njima spominju. Ali, to je sasvim druga tema. Dakle, riječ 'guru' izvorno znači 'težak' ili 'zahtjevan', i odnosi se isključivo na one osobe koje su vjerodostojni, tj. autorizirani predstavnici Boga, bez obzira na spol, rasu, starosnu dob ili nacionalnost.

Da bi po vedskim standardima netko bio prihvaćen kao guru, takva osoba mora zadovoljavati slijedeće kriterije:

 

a) poznaje znanost o Bogu

b) ima čvrstu želju služiti Boga do kraja života

c) u potpunosti kontrolira svoja osjetila (što se na sanskrtu naziva swami ili goswami). Ovo podrazumijeva da nije uključen u vršenje grješnih aktivnosti, od kojih su četiri najistaknutije: 1) jedenje mesa, ribe i jaja, 2) intoksikacija bilo koje vrste, 3) kockanje i 4) nezakonite seksualne aktivnosti, tj. one koje nemaju za cilj začinjanje djeteta sa vlastitom ženom.

d) ne mijenja izvorne duhovne poruke, oduzimanjem ili dodavanjem bilo čega

e) nema privatne materijalne ambicije i planove

f) ponizan je i milostiv

g) ne žudi za materijalnim bogatstvom, slavom i prestižem

h) nevezan je za materijalne objekte osjetila.

Dužnost učenika je da ispita kvalitete osobe koju je izabrao/la za duhovnog učitelja, prije nego li se uspostavi formalni odnos učitelj–učenik. To je izuzetno važno, jer danas u svijetu postoji veliko tržište tzv. gurua, koji su zapravo prevaranti jer nisu kvalificirani predstavnici Boga i nisu kompetentni da svoje učenike vode putem ljubavi prema Bogu te ih napokon vrate u duhovni svijet. Takvi prevaranti nisu zainteresirani za duhovnu dobrobit svojih učenika, već su zainteresirani za vlastitu materijalnu udobnost. Puni su negativnih ljudskih osobina koje često puta vrlo vješto prikrivaju.

Na osnovu spomenutih kvalifikacija gurua, može se izvesti zaključak da je bespredmetno uopće koristiti termin 'lažni guru' i 'vjerodostojni guru'. Ako neka osoba zadovoljava spomenute standarde i posjeduje tražene odlike – takva osoba je guru, odnosno vjerodostojni predstavnik Boga. Međutim, ako ih ne posjeduje, a želi da je drugi ljudi (radi sebičnih motivacija) obožavaju, slijede i služe – onda je takva osoba običan prevarant koji koristi svoju karizmu, magiju i mistične sposobnosti.

Glavna dužnost gurua je da svojim učenicima bez promjene prenosi duhovno znanje koje je primio od svog gurua. Na taj način trenira svoje učenike dijeleći s njima svoje duhovno znanje i spoznaje. Kvalificirani duhovni učitelj može vidjeti prepreke na duhovnom putu svojih učenika i daje im upute kako da ih prebrode.

Prirodno, postavlja se pitanje: "Što je duhovno znanje i koji je cilj duhovnog znanja?" Vedska literatura nudi nekoliko definicija koje se mogu pojednostaviti u slijedećih osam točaka. Duhovnost objedinjuje: 1) Razumijevanje našeg vlastitog duhovnog identiteta (duhovna samospoznaja), kao i duhovnog identiteta drugih vrsta živih bića. 2) Razumijevanje Boga i Njegovih želja (što On očekuje od ljudskog društva). 3) Djelovanje u skladu s našom vječnom dužnosti (dharma), tj. praktična služba (tijelom, umom i inteligencijom) namijenjena za ispunjenje Njegovih uputa i želja. 4) Razumijevanje korelacije između Boga, živih bića, prirode, vremena i karme. 5) Razumijevanje razlike između materije i duha (prolaznog i vječnog). 6) Iskorjenjivanje niže ljudske prirode (pohlepa, požuda, zavist, nekontrolirani gnjev...) i razvijanje božanskih, vrlinskih odlika (ljubav, samilost, tolerancija...) 7) Razumijevanje razlike između grešnog, bezgrešnog i duhovnog (transcendentalnog) djelovanja. 8) Konačno - Razvijanje nesebične ljubavi prema Bogu.

(Gdje god piše ‘razumijevanje’ tu se podrazumijeva i praktično djelovanje u skladu sa tim razumijevanjem). Svaka od spomenutih točaka se dalje razlaže na svoje podjele. Kao što vidite, duhovna znanost je vrlo ozbiljna, kompleksna i obimna; i u potpunoj je suprotnosti sa svime onime što danas jeftino prolazi pod nazivom ‘duhovnost’.

Već desetljećima mnogi Indijci dolaze na zapad u ulozi gurua i duhovnih vođa. Baš kao što prosječni ljudi na zapadu postanu svjesni kršćanske kulture već od samog rođenja - slično tome, prosječni Indijac već od rođenja bude svjestan načela meditacije i yoge.

Na žalost, mnogi beskrupulozni ljudi, predstavljajući se da su Bog, dođu iz Indije na zapad kako bi zarađivali svojim nesavršenim znanjem o yogi i meditaciji. Varaju ljude svojom kvarnom robom u obliku raznih beskorisnih mantri i plitkog razumijevanja vedske filozofije. Toliko mnogo tih prevaranata je već došlo na zapad, uvjeravajući svoje budalaste sljedbenike o svojoj 'božanstvenosti'. Zbog toga, oni koji zaista izvrsno poznaju duhovnu kulturu Veda – postaju s pravom veoma zabrinuti.

Spektar prevaranata koji se deklariraju kao gurui, duhovni vođe i božanski avatari – zaista je širok. U tu grupu spadaju razni mađioničari, slatkorječivi špekulanti/retoričari, pa čak i pravi mistici. Iako se razlikuju po strategiji svojeg djelovanja i filozofijama koje zagovaraju – svi oni imaju nešto zajedničko. Naime, želju za ugledom, slavom, velikim brojem sljedbenika, materijalnim komforom, seksualnim užicima i pozamašnim bankovnim računima. Strategija takvih prevaranata je u suštini veoma jednostavna. Koriste svoju karizmu i svoje nesavršeno, iskrivljeno poznavanje vedske filozofske terminologije kako bi na sebe privukli naivne budale kojima obećavaju mistične sposobnosti, materijalno bogatstvo, duhovno savršenstvo, mentalnu harmoniju, odlazak na rajske planete, pa čak i božanstvenost.

U pravilu, svi oni svoje podle i skrivene namjere prekriju velom nekih društveno korisnih aktivnosti koje im daju kredibilitet, kao što su na primjer: hranjenje beskućnika i siromašnih, otvaranje sirotišta, 'spiritualizacija' svjetskog stanovništva, zračenje ljubavi i mira po svijetu izgovaranjem kojekakvih mantri, itd. Takvi prevaranti ne bi prosperirali ako u svijetu ne bi postojao nezanemarivo veliki broj naivnih ljudi, koji na jeftini način, bez mnogo napora žele postići mistične sposobnosti, tzv. duhovnost, čarobno oslobođenje od stresa, čari tantričkog seksa, savršeni spokoj uma i tko zna što još...

Napokon, postavlja se pitanje: "Kako prepoznati prevaranta koji se predstavlja kao guru, duhovni vođa i prosvjetitelj?" U biti, to je vrlo jednostavno. Za razliku od spomenutih karakteristika gurua, tj. vjerodostojnog predstavnika Boga – prevarant je pun pohlepe; požude; želje za slavom i ugledom itd. To se sve očituje u stilu života kojim živi. Takva osoba liberalno troši novce na ispunjenje svojih hirova kao npr. kupovina skupocjenih automobila, život u raskošnim kućama namještenim skupocjenim namještajem, neograničeno upuštanje u seksualne užitke pod izgovorom 'duhovnog prosvjetljenja' svih onih koji završe u njegovoj postelji, itd.

Da bi prikrili svoje sebične motivacije, takvi prevaranti, baš kao i profesionalni mafijaši – imaju svoje legalne poslove koji javnosti zamažu oči kako bi pomislili da se radi o velikim dobrotvorima, duhovnim reformatorima ili čak božanskim avatarima. Naravno, takvi prevaranti zaodjenuti u odoru svetaca i duhovnjaka znaju vrlo dobro napraviti profit na naivnim budalama, dobro im naplaćujući ponuđene 'usluge' kao na primjer prodaja svog 'znanja' i kojekakvih 'tajnih' i 'čarobnih' mantri.

Kao kontrast takvim beskrupuloznim nitkovima, pravi guru nema svoj privatni život. Njegov život je služba za druge. On živi i žrtvuje sve za Boga i druge ljude kojima je neophodna Božja milost u obliku izvornog duhovnog znanja kojega ne naplaćuje, nego ga dijeli besplatno; nerijetko, čak i o svom trošku. Sva financijska sredstva troši za širenje Božje misije, ulažući ih u tiskanje vjerodostojnih knjiga, organiziranje javnih seminara i predavanja za široku publiku, itd. Za sebe zadržava tek toliko novca koliko je neophodno za skromno izdržavanje. Nadalje, kod pravog gurua nema razlike između njegovih učenja (koja su temeljena na vjerodostojnim spisima) i njegovog praktičnog djelovanja, tj. ponašanja.

Pa, jeste li jedan od tih koji se može pohvaliti kako ima svoga gurua? Ako jeste, preispitajte samoga sebe: "Što ja zaista želim postići u životu? Želim li se povinovati nekome samo zato jer je slatkorječivi retoričar ili dobar mađioničar? Koliko sam zaista iskren da postignem duhovno savršenstvo primjenom vjerodostojnog znanja? Posjedujem li moć diskriminacije koja će mi pomoći da napravim razliku između laži i istine? Posjeduje li moj guru odlike koje očekujem od njega? ..." Kakvi god odgovori bili – znajte da ste u krajnjoj liniji vi samo odgovorni za svoj život. Imate mogućnost izabrati dva puta. Put koji vodi do duhovnog savršenstva, (popločen drevnom duhovnom mudrošću) i put koji vodi do iluzornog šarenog carstva punog jeftinih obećanja. Ako si iskreno postavite ova pitanja i zavirite u svoje srce ... tko zna ... možda čak otkrijete da ste upravo vi prevarant koji i nije zaslužio bolje nego šarlatana za gurua.

Molim vas, oprostite mi na mojim oštrim riječima. Mislim da ste do sada već spoznali da su moje motivacije iskrene i dobronamjerne. Oprostite što si dajem za pravo da vas podsjetim da u istinskom duhovnom životu nema mjesta za varanje. Oni koji su iskreni u svojoj namjeri da naprave duhovni napredak, milošću Boga doći će u kontakt s vjerodostojnim guruom. (Potrebno je samo malo zdravog razuma da ga prepoznaju kao takvoga). A oni koji podsvjesno žele biti prevareni ili svjesno žele jeftina prolazna zadovoljstava (što uključuje i određene mistične sposobnosti) – dobit će 'gurua' kakvog zaslužuju. Primijetite da se u ovom tekstu nisam služio nikakvim imenima, pa se zato nitko ne mora ljutiti na mene, čak ako smatrate da sam između ostalog, ciljao i na vašeg gurua. S druge strane, ako ćete biti dovoljno pošteni prema sebi (i meni), primijetit ćete da na početku spomenute kvalifikacije vjerodostojnog gurua – imaju svog smisla. (Konačno, nisam ih ja izmislio). Sve osobe koje posjeduju te karakteristike, zaista se mogu nazvati duhovnim vođom, tj. guruom. A sve osobe koje ne posjeduju te karakteristike – prepredeni su prevaranti ukoliko se

deklariraju kao vjerodostojni i kompetentni duhovni vođe. Ova izjava ima smisla. Zar ne?